Ibáñez: Dok smo išli na stadion PAOK-a, svašta su bacali na naš autobus
Luis Ibáñez bio je miljenik navijača Dinama, svojim srčanim pristupom u 165 utakmica za plave ovaj danas 35-godišnji Argentinac sve je osvojio i ne čudi što je dugo stanovao u Maksimiru. Nakon raznih klubova po Europi, vratio se u Zagreb, tu mu je obitelj, ali to ne znači da je prestao igrati nogomet. Danas je igrač drugoligaša Jaruna koji vodi njegov prijatelj Jerko Leko.
– Igram i uživam, pogotovu sad kad smo nanizali dobre rezultate, u posljednje četiri utakmice nismo izgubili, upisali smo tri pobjede i jedan remi – javio nam se Luis Ibáñez kojeg smo uhvatili kad je išao ovjeriti trenersku licenciju, sad je vlasnik Uefine B licence.
Najhladnije u karijeri
Ibáñeza smo kontaktirali jer je 2010. godine iskusio kako je igrati protiv PAOK-a, kako je na terenu vrućeg stadiona Toumba. A Dinamo u četvrtak na tom stadionu igra uzvratni susret osmine finala Konferencijske lige, u tu utakmicu ulazi s 2:0 prednosti iz Maksimira, oba pogotka postigao je Bruno Petković.
– Osim po rezultatu, meni su sjećanja na ta vremena lijepa iako tada oko kluba nismo imali pozitivnu atmosferu, navijači su bili posvađani s klubom, nismo bili ni blizu ovome što je danas Dinamo koji sad ima puno navijača uz sebe. Meni je bilo lijepo i u Solunu, istina je da smo izgubili, ali tamo je luda atmosfera, a ja to volim – veli Ibáñez, što i ne čudi kad je došao iz Argentine gdje je takva zapaljiva atmosfera redovna pojava.
– Već se u autobusu na putu do stadiona osjeti ta atmosfera, prolazi se kroz nekakav, koliko se sjećam, dosta opasan kvart, svašta su navijači bacali na naš autobus. Doduše, ne znam kako je sada tamo.
Razgovarali smo o tim utakmicama Dinama i PAOK-a s tadašnjim trenerom Vahidom Halilhodžićem, on još nije prežalio te dvije utakmice za koje je rekao da je u njima Dinamo bio bolji, ali nije iskoristio svoje prilike, a PAOK je sretno zabio i svaki put pobijedio s 1:0.
– Nismo mi tada imali lošu momčad, oni su imali dosta dobru ekipu. Mogli smo dobiti i u Solunu i u Mak
U to vrijeme oko Dinama nije bila dobra atmosfera, navijači su bili posvađani s klubom, a sad dolaze u velikom broju
simiru, ma da bar u toj prvoj u gostima nismo izgubili, sve bi bilo lakše. No to je tako u nogometu, nekad nema sreće.
A onda je stigao uzvrat u zamrznutom Maksimiru.
– Toga se jako dobro sjećam, bilo je baš užasno hladno, mislim da nikad u karijeri nisam igrao utakmicu po takvoj hladnoći. I to nam nije išlo u prilog, smrznuti teren nikako nam nije odgovarao.
Kakvi su vam dojmovi s utakmice od prije tjedan dana i pobjede plavih nad PAOK-om s 2:0?
– Dinamo je sad dobar. Možda sam očekivao da će ih Dinamo više napasti, ali išlo se po rezultat na drukčiji način, a rezultat je pozitivan i nema prigovora, pomogle su i greške igrača PAOK-a. No Dinamo se diže, nadam se da će tako dobro odigrati i u Grčkoj, da će proći u četvrtfinale Konferencijske lige, ali i da će doći na prvo mjesto u našoj ligi.
Dinamo je favorit HNL-a
Kakvu utakmicu tamo očekujete, Grci moraju stizati tu 2:0 prednost plavih?
– Sigurno nitko ne očekuje laganu utakmicu, Dinamo ima lijepu prednost, a moja je jedina želja da u prvom poluvremenu ne prime pogodak.
Spomenuli ste i hrvatsku ligu, poželjeli povratak Dinama na vrh tablice, no kako sada stvari stoje, to neće biti nimalo lako.
– Istina je da je malo gusto ove godine, ali i to je dobro, može se više uživati u ligi. Meni su sve utakmice zanimljive, ne pratim samo Dinamo već sve kad god mogu gledati i lijepo mi je gledati. Mislim da je lijepo i kad imaš konkurenciju, u moje vrijeme Dinamo bi puno prije kraja osigurao naslov prvaka. Posebna draž mi da je sve veći broj navijača koji dolaze na utakmice – rekao je Luis Ibáñez i odgovorio na pitanje tko će na kraju biti prvak:
– Ma, ne sumnjam da će to biti Dinamo, plavi su prvi favorit za naslov, a to sam rekao i prije tri, četiri mjeseca kad je Hajduk bio prvi i kad su svi pričali samo o njemu.
kao Shiffrin onako briljantno odvesti drugi lauf i pobijediti sa sekundom i 20 stotinki prednosti. Što je to njezina razina?
– Ona jest vrhunska, pogotovo u slalomu, i dobro je da se sve manje toga mora poklopiti da bih napravila dobar rezultat. A sve je više toga na što mogu utjecati svojim skijanjem i stečenim alatima. Ono da se trebam dobro osjećati, da trebaju biti dobro vrijeme i dobar snijeg, to sam već prošla. Čini se da je Zrinka i sve samopouzdanija. – Naravno, i samopouzdanje mi raste. To je turnejama, jako je bitno imati nekoga bliskog uz sebe. Vidim da i drugi vode članove obitelji ili čak prijatelje da budu s njima. Puno ste odsutni od kuće i nekad vam treba netko kome ćete se povjeriti ili uz koga ćete se opustiti.
Za opuštanje služi i gitara po kojoj Zrinka umješno prebire.
– Kada letimo negdje, onda gitaru ne nosim, inače je imam uz sebe. Volim svirati u slobodno vrijeme, obično je to neki rock, nešto starije ili neka alternativa.
Hoće li predstojeće ljeto imati vremena za odlazak na koncerte?
– Nadam se da hoću. Ovogodišnji zagrebački INmusic festival ima zanimljiv sastav, a čujem i da će Queens of the Stone Age imati koncert u Zagrebu. Najdraži su mi Foo Fightersi, a oni sviraju u Austriji.
U dugim zimskim danima i knjige su joj prigodno društvo.
– Volim čitati knjige sa psihološkom tematikom, gledam ih sa sportske strane. Volim i humoristične novele, a trenutno čitam “Another Roadside Attraction” Toma Robbinsa.
Vizualiziram, radim na disanju...
Kako se psihološki priprema za utrke? Meditira li, vizualizira...?
– Koristim se tim alatima, dosta vizualiziram, ali si i govorim ako se trebam ohrabriti, pripremiti se za nešto, poraditi na nečemu sa sobom. Radim i tehnike disanja da se smirim. Imam i neki svoj protokol, male korake koje moram napraviti svaki dan da što manje razmišljam o utrci i stresu. Kada zadovoljim taj protokol, onda budem mirna.
Kako u sezoni, tako joj se i u karijeri događalo da je malo bolja u veleslalomu pa potom u slalomu.
– Tako je ispalo. Ja sam podigla veleslalom, od broja 50, i dosta sam prokužila tim putem. Slalom je bio na visokoj razini i prije, ali u njemu nisam osjetila tako velik napredak. Za slalom sam si otvorila prostor ne toliko u brzini koliko u stabilnosti.
Sva četiri postolja u karijeri (triput druga, jednom treća) Zrinka je ostvarila u slalomu. Uživa li u tim trenucima više u činjenici da je na postolju ili razmišlja i o tome kad će prva pobjeda?
– Prije posljednje utrke imala sam u glavi da je to blizu. Ne smijem se zadovoljiti nečim manjim. Bila sam sretna kada sam prva ušla u cilj, to mi je bilo olakšanje, no kada sam vidjela kako je Shiffrin skijala sve je bilo jasno gdje je ona, a gdje sam ja. No, meni je to inspiracija.
Kad stoji na postolju kraj nje, osjeća li Zrinka strahopoštovanje prema Mikaeli Shiffrin?
– Osjećam golemo poštovanje. Ona kao da je izvanzemaljka. Dojmi me njezin pristup treningu, posloženi tim i logistika i nije slučajno tu gdje jest. Primjer je to profesionalizma najviše moguće razine.
Nakon svake dobre utrke, Zrinka ima posebnu čestitarku, najveću sportašicu koju je Hrvatska ikad imala.
– Janica mi uvijek čestita porukom. Ona malo pričeka, pusti druge čestitare, pa onda pošalje svoju poruku.