Cezar pred vratima: Milanović i SDP od prve sekunde krše upozorenje Ustavnog suda

Odluka Usuda neodoljivo podsjeća na američke sudske filmove, u kojima se sudac u jednom trenu okrene poroti te zapovijedi: Zaboravite ono što ste upravo čuli!!! No, porota su ovdje hrvatski birači, a sad već nema nijednog Hrvatića, čak ni među kroničnim izbornim apstinentima, osim možda najusamljenijeg svjetioničara i čuvara ovaca na Svilaji, koji nije čuo da je ZM, aktivni predsjednik RH, SDP-ov “kandidat za premijera”! Kako itko od njih može zaboraviti to što su već čuli?!? Protuustavnom objavom pred TV kamerama na glavnom odboru SDP-a, Milanović-Grbin nepovratno je kontaminirao izborni proces, koliko god mi šutjeli o tome! Ili se pravili da šutimo o tome.

Je li Usud napravio sve što je dužan napraviti? Možda je to nepravedno reći nakon ovako moćne pljuske koju su opalili Milanović-Grbinu, no u RH je u tijeku cezarovski puč, a ustavni suci ipak još nisu poduzeli sve što mogu kako bi ga stvarno onemogućili. Najavili su ipak strogi nadzor! Milanović-Grbin, kao SDP-ov Master-Blaster trebao bi 30 dana glumiti da nisu jedno tijelo, jedan mozak i jedna duša. No, od prve sekunde, on to upozorenje krši. Manje Blaster, a više njegov Master, koji uporno ponavlja da će poslije ovih izbora biti premijer te prijeteći najavljuje poslijeizborni konačni obračun s ustavnim sucima i drugim političkim protivnicima. Zašto je tako veliki problem podnijeti ostavku, pošteno izići na izbore i legitimno rušiti HDZ? Svejedno namjerava li Milanović stvarno na ove izbore ili samo glumi, dobacujući plavu pilulu Grbinu kako bi ga vratio iz mrtvih, sve drugo osim ostavke gaženje je ustavnog poretka. Balvanizacija i banalizacija izbornog procesa nesmiljeno se nastavlja pa se već stječu uvjeti da se Usud usudi donijeti još moćniju odluku.

Ustavni suci dali su za svakog razumnog i politički pismenog jedini mogući odgovor na upit – može li PRH sudjelovati u stranačkoj kampanji? Ako ne podnese ostavku, naravno – NE može! To u znatnoj mjeri vrijedi i za europarlamentarne izbore – na kojima PRH može biti kandidat, ali i dalje ne stranački. Ključno je pitanje zašto to na takav rušilački način radi? Odgovor je jasan. Zato jer je spreman otvorenog rasporka zajahati Ustav kako bi zajahao apsolutnu vlast. Milanović zna da on ne može biti kažnjen (“mogu mi puvat!”) te da njegov bedem ljubavi ne mari za ustave i zakone, dokle god ih krše “naši”, a ne “njihovi”. Ako to baca balvane pod noge zajedničkom neprijatelju. U Hrvata je glavna krilatica “Neprijatelj mojeg neprijatelja moj je prijatelj”. U tome se nadmeću desni i lijevi. No, nitko do sada nije se usudio otići ovako daleko.

Ja sam ZM, moja zamjenica nije On, Ona ni Oni, već “Onaj-Čije-Se-Ime-Ne-Izgovara”! Na pitanje na koga se može odnositi ta sintagma, ChatGPT odgovara da se radi o povijesnim likovima čija su imena tabuizirana u strahu od kazne te božanstvima, zlim duhovima i demonima, poput Đavla, u strahu od privlačenja njihove pažnje ili loše sreće. Kad se radi o likovima iz pop-kulture, u SDP-u bi da to bude Valter, dok ChatGPT kaže – Voldemort.

Potpuno je promašena usporedba s Tuđmanovom erom, to Milanović-Grbin savršeno dobro zna. Ustav 2000. iskopao je korito hrvatskog Rubicona između Pantovčaka i Griča, upravo kako bi onemogućio ovakve situacije i prekomjernu koncentraciju vlasti. No, i rimski Rubicon uvijek je bio plitak potok, sve što je trebalo jest odlučnost silnika i armija onih koji su spremni pregaziti temelje Res-publike. Cezar je već pred vratima Gradeca. I ne dolazi kucajući.