Uvodnik Mlade na birališta mogu privući jedino drugi mladi

Političari koji ne žele promjene i kojima negativna percepcija politike odgovara neće animirati mlade

Zašto mladi Hrvati nisu zainteresirani za izlazak na izbore? Razlozi njihova neangažiranja kroz političke strukture višestruki su. Jedan od razloga je što je zbog brojnih afera i negativnih konotacija koje se pojavljuju u javnosti samo zanimanje političara i sam odabir profila za bavljenje politikom vrlo često obilježen kao loš, nepoželjan, pa i blizak nezakonitim radnjama. Stoga se stekao dojam da je baviti se politikom nešto nečasno, što zapravo nije uvijek u biti točno, jer kako će se netko ponašati kada uplovi u političke vode i stekne nekakvu funkciju ponajprije ovisi o pojedincima i doživljavanju politike kao “posla”.

Mladi bi trebali prepoznati da ne mora uvijek biti tako. Često i o samom političaru ovisi hoće li na nešto pristati ili ne, hoće li se politikom baviti na ovaj ili onaj način. Sve je stvar odabira.

Drugi razlog je opće beznadno i defetističko raspoloženje i shvaćanje da se malo toga može promijeniti, da su stvari zacrtane onakve kakve jesu, da su pojedina društvena kretanja i društvene anomalije učahurene, okoštale i da je sustav zamišljen tako da je nepromjenljiv.

Treća stvar je što je iz nekog razloga, a koji je razumljiv samo starima, vidljivo da su vodeće osobe politike najčešće neke koje gledamo već 10, 15, 20 pa i više godina. Stoga se stekao ispravan dojam da je vrlo malo mladih koji su na mjestima koja su politički važna i gdje se politički odlučuje. Naravno da bi novi angažman mladih promijenio takvu percepciju.

Na izlazak na birališta mlade mogu motivirati samo oni koji to zaista žele. Oni koje promjene ne zanimaju i koji ne žele da se ovakav oblik percepcije politike promijeni nisu ni zainteresirani probuditi u mladima motivaciju za angažman. Oni neće ni nuditi mladima šanse ili će im nuditi lažne šanse. Političar koji je udobno zavaljen u svoju fotelju, koji je već 30 godina u politici i koji je došao u Sabor samo kako bi uzeo saborsku mirovinu, a ne da nešto istinski promijeni i učini za hrvatskog čovjeka, neće raditi na promjenama, jer mu ovakvo stanje jednostavno odgovara.

Oni koji su željni promjena, većeg sudjelovanja mladih u politici i većeg pružanja šanse mladima da politički odlučuju morali bi sami preuzeti inicijativu. To su oni među mladima koji su se već odlučili baviti politikom. U njima je ključ većeg angažmana, populariziranja i nuđenja mogućnosti ostalim mladima. Dakle, mladi trebaju animirati mlade.

S većom izlaznošću na izbore i većim sudjelovanjem mladih sigurno bi postojale veće šanse za pozitivne političke pomake i bolju percepciju politike kao područja gdje zaista čovjek može učiniti nešto za sebe i širu zajednicu.

Možda ne bi bilo loše razmisliti o uvođenju obveznog glasanja, jer nažalost sve ono što nije zakonski regulirano smatra se nepotrebnim. U svijetu postoji 27 zemalja koje imaju obvezni sustav glasanja, od kojih deset ima skup zakona koji kažnjavaju građane koji ne izvrše svoju dužnost.

Pokazalo se da su se u zemljama gdje je ta obveza uvedena ljudi naviknuli izlaziti na birališta i da je problem samo u trenutku izglasavanja.

Poslije se ljudi na to naviknu kao na nešto normalno i kroz tu naviku steknu određenu obvezu, smatrajući normalnim sudjelovanje u političkom životu.