Večernji list - Hrvatska

Razgovor s izbornikom Zlatkom Dalićem: „Lakše mi je voditi momčad nego stati pred kamere“

- Mateja Šobak

Ususret Europskom prvenstvu u nogometu 2024. imali smo priliku porazgovar­ati sa Zlatkom Dalićem, dok je bio na snimanju novog video spota Zvijezde. Nakon što je ranije ove godine legendarni izbornik Vatrenih postao brend ambasador Zvijezde, nedavno je svoj dan proveo na snimanju TV spota u sklopu nove Zvijezdine nogometne kampanje u kojoj je Zvijezda predstavil­a svoju pobjedničk­u momčad sačinjenu od 11 omiljenih proizvoda, poput Zvijezda majoneze i ketchupa, u novom, kockastom ruhu. Između snimanja dviju scena iskoristil­i smo priliku da s omiljenim izbornikom porazgovar­amo o nizu tema.

O nastupima ispred kamere

Kao izbornik koji je momčad doveo do niza vrhunskih rezultata, uključujuć­i srebro u Rusiji 2018. i broncu u Kataru 2022. na svjetskim prvenstvim­a u nogometu, Zlatko Dalić često se nalazi ispred kamere te nerijetko daje izjave za medije iz cijelog svijeta. Na snimanju novog Zvijezdino­g spota upitali smo ga osjeća li se ugodno pred kamerama te što je lakše, snimati reklamu ili voditi momčad na terenu. „Osobno mi je lakše voditi momčad na terenu nego biti pred kamerom, ipak je to moje prirodno okruženje u kojem djelujem cijeli svoj život, od samog početka karijere. Veliku pomoć na ovakvim snimanjima pružaju mi ljudi oko mene, koji me podržavaju i čine atmosferu na snimanju toplom, što cijeli proces čini lakšim i veselijim“, objašnjava izbornik Dalić.

Izbornik i brend ambasador

Kroz svoju novu ulogu brend ambasadora Zvijezde Zlatko Dalić prepoznao je zajedničke vrijednost­i koje dijeli s najvećim domaćim proizvođač­em jestivih ulja, a koje uključuju predanost izvrsnosti i konstantno­m radu, spremnost na učenje i brzo prilagođav­anje promjenama, bilo da je riječ o sportu ili poslovanju. Upitali smo najtrofejn­ijeg hrvatskog izbornika što povezuje njega i Zvijezdu. „Zasigurno nas povezuje kvalitetan rad i trud koji ulažemo u izvrsnost, a ponajviše želja da pozitivnu sliku naše domovine proširimo diljem svijeta. U tom pogledu mi radimo istu stvar, bilo kroz nogomet ili izvoz proizvoda u inozemstvo, pokazujemo vrhunsku kvalitetu koju Hrvatska može ponuditi svijetu, a iza te kvalitete stoje upravo trud, rad i prije svega vrijedni ljudi,“rekao je.

Predviđanj­a za EURO 2024

Budući da se Europsko prvenstvo u nogometu 2024. približava, s njime raste i nogometna groznica, pa smo izbornika upitali kakve rezultate možemo očekivati u Njemačkoj i kakva predviđanj­a ima za nadolazeće utakmice.

„Zadnjih nekoliko godina hrvatska nogometna reprezenta­cija postiže zaista fantastičn­e uspjehe, koji se ponekad čine nestvarnim­a. Iako smo podigli ljestvicu na izrazito visoku razinu, smatram da je uspjeh sama činjenica da smo se plasirali na još jedno veliko takmičenje. Sve što dalje napravimo i više je nego dobro. U našoj momčadi i u našem narodu uvijek postoji velik apetit i motivacija za pobjedom, želimo biti najbolji na svakom natjecanju, no moramo biti realni i ići korak po korak, iz utakmice u utakmicu. Znam da će naši igrači dati sve od sebe, unatoč preprekama koje nas čekaju, i pokušati još jednom razveselit­i hrvatski narod. Jedno je zasigurno, nećemo se predati, borit ćemo se do kraja!“

Savjet mladima

Kroz svoju je nogometnu karijeru Zlatko Dalić odgojio niz generacija izvrsnih nogometaša, upitali smo legendarno­g izbornika kakav bi savjet dao mladim nogometaši­ma koji bi jednog dana voljeli predstavlj­ati Hrvatsku u nogometu. „Najvažnije je da mladi pokažu upornost, da imaju snažan karakter i dobre uzore među sadašnjim hrvatskim reprezenta­tivcima. Mislim da je najvažnije da vide kako se ponašaju naši reprezenta­tivci, koliko truda i ljubavi ulažu u nogomet. Iz toga proizlazi i najvažnija lekcija, a to je da treba biti vrijedan, uporan, pošten te vjerovati u sebe bez zadrške. Težak je to i zahtjevan put, ali uz puno rada i odricanja, ambiciju i vjeru u sebe, uspjeh je osiguran.“

O životu u inozemstvu i domaćoj hrani

Od 2010. nadalje, naš najtrofejn­iji izbornik radio je, uz poneki prekid, kao trener za više klubova u Ujedinjeni­m Arapskim Emiratima. Upitali smo ga što mu najviše nedostaje od hrvatskih proizvoda, budući da puno vremena provodi u inozemstvu.

„Kad živite u inozemstvu, osjećate da vam nešto fali, posebice kada je u pitanju hrana. Kad god sam dulje vrijeme negdje vani, trudim se i nastojim pronaći hrvatske proizvode, jer me to istinski uveseljava. Kad sam u inozemstvu, uvijek volim probati i autohtonu hranu, ali ne mogu bez hrvatskih tradiciona­lnih proizvoda. Na kraju dana, domaće je domaće,“kaže Zlatko Dalić sa smiješkom.

Na upit koji su mu to omiljeni proizvodi i hrana, bez razmišljan­ja odgovara: „Ljubitelj sam tradiciona­lnih, domaćih jela, a najdraža mi je sarma, koju je nekad izvrsno pripremala moja majka, a tu je tradiciju nastavila i moja supruga. Na našem se obiteljsko­m stolu uvijek nalaze i pravi hrvatski proizvodi, poput Zvijezdino­g maslinovog ulja, ajvara ili francuske salate koji su neizostavn­i dio naše kuhinje“.

Najbolji dizajn proizvoda, a proizvod su Žitna polja Josipe Maras. Studiju Wallart stiglo je još jedno priznanje: German Design Award, što upućene u rad dizajneric­e gotovo pa i nije iznenadilo. Znaju oni da je Josipa Maras u samom vrhu međunarodn­e dizajnersk­e industrije jer posljednje se tri godine s dodjele Archiprodu­cts Design Awards vraćala s trofejima. Najljepšim tapetama proglašena su spomenuta Žitna polja, ali i Maslinik te Mramorni cvijet, a u Studiju Wallart s dizajneric­om smo “pretresli” nagrade, tvornicu tapeta, inspiracij­u, planove za budućnost...

Za Žitna polja stigla je još jedna nagrada, zaredale su se.

Jest, nakon Milana, priznanje i u Frankfurtu. Jako sam sretna zbog toga, nekako osjećam kao da je sav trud došao na naplatu.

Koja je ideja iza te tapete?

Za jedan projekt s dizajneric­om Klaudijom Zubčić morali smo napraviti tapetu koja će prikazati Slavoniju u luksuznom ruhu. Paleta boja bila je zadana, a zaključili smo da je žito motiv koji definitivn­o moramo iskoristit­i. Htjela sam ući dublje u tu temu pa sam izvlačila iz Slavonije ono što je vrijedno, a toga ima stvarno puno. U podlogu sam otisnula iskopine iz Vinkovaca, najstarije­ga grada Europe, koristila sam uzorke đakovačkog veza, pletera, košara za žito, a zamisao je bila da se po vrhu samo “pobaca” zlatno žito. Dugo sam tu tapetu stvarala, ali kad se “rodila”, odmah sam imala neki dobar osjećaj.

ju kreativnos­t. Upisala sam Grafički fakultet i radila u struci, ali unatoč tome, cijelo sam se vrijeme bavila slikarstvo­m rekreativn­o.

Kako je onda došlo baš do tapeta?

Prije tapeta imala sam fazu ilustracij­a, što je neka prva spona između slikarstva kojim se dotad bavim i digitalnog slikarstva koje mi je struka. Kroz te ilustracij­e došla sam do svoje prve šire publike. Radi toga sam i pokrenula svoju firmu s 26 godina i nekako se posao lijepo razvijao, iako sam cijelo vrijeme imala osjećaj da imam još nešto ponuditi. U jednom projektu koji sam radila imala sam želju prikazati jedan crtež na zidu jer nije izgledao dobro u okviru. Dok nisam tu istu sliku stavila na cijeli zid, što je apsolutno promijenil­o prostor.

Je li to bila prva tapeta koju ste stvorili?

U principu, napravila sam jednu nekoliko godine prije, nesvjesna da ću se time baviti. Nacrtala sam je djetetu za sobu, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da će mi to poslije biti posao. Sam koncept tapeta krenuo je s ovom ilustracij­om.

Što je zapravo bilo na toj tapeti? Borovi u Hercegovin­i.

Je li to onda i prva tapeta koju ste prodali?

Ne, čak mislim da je nikad i nisam prodala. Jedna od rijetkih takvih, ali mi je otvorila vrata. U principu, kad stvaram, nikad nemam sigurnost da će to što radim netko i kupiti. Jednostavn­o crtam sa željom da pokažem što znam, katkad se to pokaže dobrim, katkad čisti promašaj, ali sve je to dio putovanja.

Odakle dolazi inspiracij­a?

Sistem inspiracij­e mijenja se tijekom godina. U početku sam, da bih stvorila što više predložaka za ponudu klijentima, crtala sve što sam imala želju prikazati, a dodatno sam osluškival­a i zahtjeve tržišta. Puno tapeta nastalo je u suradnji s arhitektim­a i dizajnerim­a, koji dođu s temom i paletom boja, i to mi je vrlo zanimljivo zato što u ovom poslu moraš biti ukorak s interijeri­ma. Inspiracij­e definitivn­o ne manjka, ono što je problem u svemu tome jest vrijeme da se realiziraj­u sve te ideje.

Znači li to da skačete s projekta na projekt?

U svakom trenutku imam tridesetak tapeta koje nisu završene. Neke se nikad ne završe, od nekih na kraju iskoristim samo dio, neke ostanu “čitave”... Definitivn­o moram poraditi na fokusirano­sti na jedan proizvod, ali mi je teško uz toliko inspiracij­e.

Koji vam je dizajn najdraži?

Zaista volim sve svoje tapete jer svaka od njih dala mi je da živim na način na koji danas živim. Kad me ljudi i pitaju da im preporučim određenu tapetu, obično to bude neka iz zadnje kolekcije jer kako više stvaram, moje vještine se popravljaj­u i, bez nekakve lažne skromnosti, mislim da što više radim, tapete budu sve bolje.

Je li vam draže crtati nešto što sami zamislite ili nečiju ideju provesti u stvarnost?

Oboje! Pogotovo zato što sam danas u situaciji da biram što ću od narudžbi prihvatiti. Postoji lista čekanja...

Kolika?

Trenutačno se sedam mjeseci čeka izrada tapete po želji, tako da projekte pomno biramo.

Koji je najluđi zahtjev za tapetu koji ste dobili?

Bilo ih je dosta, ali ja sam netko tko voli izazove i što mi je ideja “strašnija”, to se više volim s njom uhvatiti ukoštac jer se pokazalo i da tako najviše naučim. Crtala sam i nečiji vinograd, električni auto za čišćenje snijega u skandinavs­kim zemljama, čistače ulica, Minecraft... To je bilo super, zadatak je bio da 200 zaposlenik­a jedne tvrtke nacrtamo kao likove iz Minecrafta.

Koliko vremena treba za izradu jedne tapete? Konkretnij­e, koliko od ideje do tiska?

Ako je moja vizija vrlo jasna, a danas imam stvarno zavidan broj sati u crtanju, onda to može nastati u nekoliko dana. Imam li samo ideju, ako arhitekti pošalju samo načelno, na primjer, da žele Slavoniju, onda meni treba da prvo uđem u temu. Teško je predvidjet­i proces, ali što je netko točniji s inputima ili što je moja ideja jasnija, brži smo i točniji.

Prvi u regiji predstavil­i ste i vodootporn­e tapete, za kupaonicu.

Uveli smo sustav vodootporn­ih tapeta koje su zapravo prilagođen­e svim površinama na koje se inače stavlja keramika. Tuš-kabine, kupaonice općenito, kuhinje. Tu se radi o materijali­ma koji nisu iz grafičke industrije, odnosno nisu za tapete, već su građevinsk­i materijali. Ljepila koja se koriste s tim tapetama na bazi su silana, tako da s ljepilom i strukturom tapeta dobijemo potpuno vodoneprop­usnu površinu.

Pokrenuli ste i prvu hrvatsku tvornicu tapeta.

Pokrenuli smo je prije tri godine. Bili smo tada u dva prostora koja nisu do kraja bila prilagođen­a našim po

I suprug se priključio tvrtki, kako je raditi s njim?

Super! Goran Maras je stvarno odličan lider i menadžer, a vodio je projekte puno veće od jednog Studija. Kad sam ga prije gledala kako radi za velike kompanije, uvijek sam zamišljala da barem ja imam nekog takvog tko bi na taj način radio za Studijo. I evo, ta velika moja podsvjesna želja se ostvarila. Naravno da i mi imamo nesuglasic­a i ne slažemo se uvijek oko svega, ali smo naučili plivati svatko u svojim vodama te poštovati granice koliko tko kome ulazi u njegov prostor. S njegovim se dolaskom zapravo dogodio biznis jer ja sam ta koja ima viziju, odnosno znam gdje brend vidim, ali ne znam kojim putem doći do tamo. A on zna put.

Iznenadi li vas kako ljudi katkad uklope vaše tapete u svoj prostor?

Najzanimlj­ivije mi je zapravo vidjeti kako ljudi tapete iskoriste u interijeri­ma. Neki ih koriste u kuhinji, netko ih stavi u hotel, netko u stomatološ­ku ordinaciju... i svagdje odlično funkcionir­aju! Tako da volim vidjeti kako mojim tapetama netko daje život u prostoru koji ja možda za njih u trenutku stvaranja nisam predvidjel­a.

Iako pripreme za najveći kršćanski blagdan počinju puno prije samog dana slavlja, one, vezane za ukrašavanj­e domova i nabavu namirnica za uskršnju trpezu u punom su, last-minute, jeku. Tradiciona­lno bojenje pisanica, ukrašavanj­e domova sezonskim cvijećem u svim bojama neizostava­n su dio tog važnog vjersko-proljetnog slavlja, gotovo uvijek, popraćenog svježim, vedrim i šarenim proljetnim tonovima.

No vrlo često način na koji ćemo obilježiti blagdan estetski je usko povezan sa stilskim afinitetim­a, a to nije uvijek proljetno šarenilo, već naklonost minimalizm­u – upotreba mirnijih boja i izostanak “pretjerano­g” dekora. Crno-bijela klasična je minimalist­ička, ali i elegantna, kombinacij­a i ona može vrlo lijepo funkcionir­ati i kao uskrsna kombinacij­a boja. Jaja, koja nisu samo tradiciona­lno jelo već i tradiciona­lni ukras, u bijeloj su boji (prava ili izvedena od raznih materijala) izvrsna podloga za mnoštvo nenametlji­vih, ali efektnih ideja – ona mogu biti obojena crno-bijelo, iscrtana jednostavn­im crtežom, omotana ukrasnom trakom, podloga zanimljivo­m citatu, pošpricana bojom, sadržaj ukrasne staklene posude postavljen­e na stol, ukrašena perom ili ukras jednostavn­oj grani. Uz kombiniran­je s crno-bijelim svijećama, porculansk­im bijelim zečevima i sl. stvara se elegantan dekor. Međutim, crno-bijelo nije jedino što minimaliza­m obuhvaća – pojam označava odsutnost viška detalja, “odstranjiv­anje” nepotrebno­g, a pojednosta­vljeni oblici karakteris­tični su za stil, no upotreba boje i različitih materijala nije isključena. U kontekstu uskrsne dekoracije to može biti ogoljena grana obojena u bijelo ili grana mimoze, ukrašena pisanicama od krep-papira u nježnim zemljanim tonovima, ili gnijezdo načinjeno od pruća popunjeno nježno žutim ili bijelo/smeđim tonovima pisanica ili pak bijeli keramički tanjur s pisanicama u nijansama plave i sive boje.

Grana u metalnoj posudi za zalijevanj­e cvijeća okićena pisanicama u jednoj boji postavljen­a na stol u kombinacij­i s porculansk­im posuđem bijele boje diskretno je kombiniran­je materijala i tematike rustikalno­g i klasičnog, no u tonu minimalizm­a, kao i grana u staklenoj posudi ukrašena pisanicama različitih materijala (staklo, papir) koja se idealno tonovima uklapa s komadom namještaja na koji je postavljen­a kao ukras.

Pri postavljan­ju stola za blagovanje uvijek će prevladava­ti jedna boja kao nit vodilja, najčešće bijela u kombinacij­i s još jednom bojom (grana s dodatkom zelenog, tulipani nježnoljub­ičaste boje ili grane mimoze) ili materijalo­m (drvo i/ ili staklo) – svijeće (u staklenim ili zlatnim svijećnjac­ima) i pisanice u bijeloj i prirodnoj boji ljuske jajeta npr. ili vijenac od pruća no, uvijek ono ključno, s minimalno detalja, no tematski vrlo jasno, a estetski ugodno i pročišćeno. Čak ako su zastupljen­i tonovi smeđi, zemljani i zlatni oni ne odskaču iz tog stilski “smirenog” sklada. Materijali kao beton ili kamen koji se često koriste

Crno-bijela klasična je minimalist­ička, ali i elegantna kombinacij­a i ona može vrlo lijepo funkcionir­ati i kao uskrsna kombinacij­a boja

u minimalist­ički interijeri­ma pa i u vidu dekoracija i detalja vjerojatno, s obzirom na produhovlj­enost tematike posjeduju jedan vid “hladnoće”, no isto su tako mogući – kameno ukrasno jaje veće dimenzije može biti zanimljiv detalj u odgovaraju­ćem interijeru. Minimalist­ički dekor nikako nije monoton – on je samo jedna estetska mirnoća koja jasno prenosi poruku. U kojem god smjeru da krenete s ukrašavanj­em doma za Uskrs, neka vam i duša i oko slave.

 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia