Alen Babić na Uskrs u Londonu ima priliku “uskrsnuti”
Hrvatski boksački profesionalac Alen Babić u nedjelju će ponovo u ring, prvi put nakon 11 mjeseci i borbe za WBC-ov naslov prvaka svijeta u bridger kategoriji koju je izgubio tehničkim nokautom već u prvoj rundi. A u toj prigodi Divljak je bio tek treći Hrvat koji se otkako je Lijepa Naša samostalna našao u borbi za svjetski naslov u nekoj od najcjenjenijih svjetskih organizacija.
Čeka ga divovski “Drago”
Ovaj put, u teškaškom meču koji će se održati u londonskoj O2 Areni, 33-godišnjeg Rovinjanina čeka 16 centimetara viši domaći borac, vršnjak mu Steve Robinson (201 cm). Riječ je o borcu koji izgledom neodoljivo podsjeća na fiktivnog boksača Ivana Dragu (glumi ga Dolph Lundgren), ruskog diva koji se pojavljuje u filmskom serijalu “Rocky”. Zbog toga Robinson i nastupa pod imenom Drago i kao takav pokušat će smlaviti svojevrsnog hrvatskog Rockyja.
– I prije no što je naša borba potvrđena, poštivao sam Alena jer je uvijek boksao za publiku. On je originalan i iskren tip, no moj je zadatak da ga pobijedim kako god znam i umijem. I zato vjerujem da naša borba neće završiti bodovnom odlukom sudaca – izjavio je Robinson na kojeg se Babić referirao u postu na Facebooku:
– Onog dana kada sam stigao u Irsku, gdje sam se pripremao za ovu borbu, dotaknuo sam dno, svaka sumnja se udvostručila i glava, koja je moje najveće oružje, borila se protiv mene. Sreća u nesreći bila je da mi nije prvi put da sam na dnu i da se iz toga znam izvući. S treninzima, loši dani postali su sve bolji, glava sve bistrija. S glavom vratio se i boks, a s boksom se vraća moj život. Neka mi boks sudi. Za koji dan ulazim u sudnicu, onu jedinu koju priznajem.
Robinson (33) u mladosti je bio nogometni vratar s inozemnom karijerom (Chicago, Hong Kong), a boksačkih rukavica primio se tek s 23 godine
Tako će Babić baš na Uskrs imati priliku “uskrsnuti” na svjetskoj boksačkoj sceni s koje ga je u travnju prošle godine “izbrisao” Lukasz Rozanski, borac pomalo sumnjivog zaleđa koji niti jednu profesionalnu borbu nije imao izvan Poljske. Mnogi će reći da zbog toga i pobjeđuje jer izvan granica njegove zemlje “metode” kojima se koristi njegov tim ne bi bile primjenjive.
Od Poljaka Rozanskog izgubio je tada Babić na način koji je rijetko tko mogao predvidjeti, a najmanje on jer ga je domaći borac pobijedio njegovim oružjem – jurišničkim naletom pred kakvim su padali svi prethodni Alenovi protivnici. A sudac u ringu, koji se Babiću iskesio u lice, kao da je jedva dočekao da može prekinuti borbu održanu u ringu oko kojeg je bilo pregršt tipova koji hodaju po rubu, ili su s one strane, dozvoljenog.
U to ime Babić upozorava sljedećeg Poljakova protivnika Britanca Lawrencea Okolija koji će se s Rozanskim sučeliti 24. svibnja.
– Pazi se jer će sve biti toliko neprijateljski nastrojeno prema tebi od trenutka kada stigneš tamo pa sve do trenutka kada budeš odlazio. Mislio sam da se mogu sa svim tim nositi sam, ali nisam uspio, raspao sam se. Činilo mi se kao da je sve to bilo san i kada sam se “probudio”, sve je bilo gotovo. Oni su zapravo vrlo dobri u tome da stvore savršenu situaciju za svog borca.
Za vjerovati je da u civiliziranom Londonu neće biti takvih domaćinskih manevara u funkciji psihološke destabilizacije gostujućeg borca. I da će Babićev glavni problem biti kako prići znatno višem i dužem suparniku protiv kojeg mora skratiti distancu i forsirati borbu u klinču.
– Ako ga pogodim precizno, ja mogu zaustaviti bilo kojeg teškaša na svijetu. To je stav koji moram imati, a ne bih bio u ovom poslu da ne vjerujem u sebe i u atribute koje imam – razmetao se Robinson koji je profesionalnu karijeru započeo tek s 28 godina.
Od vratara do profi boksača
A do svoje 23. godine nikad nije navukao boksačke rukavice, a i tada je to učinio da bi skinuo kilograme koje je nakupio nakon prisilnog napuštanja nogometne karijere. Naime, Robinson je bio vratar s internacionalnom karijerom (Chicago, Hong Kong), no teška ozljeda vratila ga je kući, u engleski Blaydon, i učinila ga poprilično izgubljenim.
– U to vrijeme bio sam depresivan, nisam vidio nikakvu nadu. No sve se u životu događa s razlogom i svi mi imamo svoj put. Imam 33 godine i još uvijek učim. Svaki novi dan u boksačkoj dvorani mi je škola i već sam sada nadmašio što sam i zamišljao da bih mogao postići u ovom sportu. Nisam idiot da mislim da sam mlad, ali vjerujem da uz određeni stil života mogu boksati još šest-sedam godina i postići nešto.
A već pobjeda nad Babićem za njega bi bila nešto. No vjerujemo da će hrvatski Divljak učiniti sve da usred Londona slomi njegov entuzijazam i da se vrati u igru.