Rezolucija za pranje savjesti ili sredstvo pritiska na Srbe

Dejan Jazvić

Rezolucija neće izbrisati činjenicu da je i Zapad svojim nečinjenjem pridonio da se taj zločin dogodi

Ako je suditi po dosadašnjim reakcijama, vrlo je izgledno da će Opća skupština Ujedinjenih naroda 2. svibnja izglasati Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. U nacrtu dokumenta izrijekom se ne spominju ni Srbija ni Republika Srpska kao počinitelji genocida, već se poziva na proglašenje 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici koji će se obilježavati svake godine. Predviđeno je da rezolucija zadrži i osudu svakog poricanja genocida u Srebrenici te se poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice u cilju sprečavanja revizionizma i pojave genocida u budućnosti.

Iza Rezolucije su stale vodeće zapadne zemlje, a zadnja koja je potvrdila koautorstvo je Francuska, i to samo nekoliko dana nakon susreta predsjednika Emmanuela Macrona sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. I to nagovještava neuspjeh diplomatske ofenzive službenog Beograda u pokušaju da spriječi usvajanje Rezolucije. Poznato je da Srbija, kao ni entitet Republika Srpska, ne priznaju genocid u Srebrenici usprkos presudi Međunarodnog suda pravde koji je upravo tako definirao zločin koji su srpske vojne snage počinile nad srebreničkim Bošnjacima u srpnju 1995. godine.

Inače sklon patetici i dramatizaciji, predsjednik

Vučić je ovih dana otišao i korak dalje vulgarno vrijeđajući sve koje smatra odgovornim što se Rezolucija uopće našla u proceduri, od SAD-a i zapadnih saveznika do predsjedatelja Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. To samo pokazuje da Vučić strahuje od epiloga najnovijeg međunarodnog pritiska na Srbiju. Rezolucija o Srebrenici dio je tog pritiska, ali tu je i kosovska najava međunarodne tužbe, izgledan prijem Kosova u Vijeće Europe, sve jače sankcije Vučićevim suradnicima u Srbiji i RS-u i inzistiranje SAD-a i Europe da se Srbija konačno odluči između Zapada i Rusije.

Naravno da Srbija žanje što je posijala i da Vučićevo glumatanje žrtve na međunarodnoj sceni neće polučiti poseban rezultat. Također je jasno da je genocid u Srebrenici neupitan i da će Srbija kad-tad morati prihvatiti to kao povijesnu i pravnu činjenicu za koju, zajedno s tadašnjim čelništvom RS-a, snosi odgovornost.

Pitanje je ipak hoće li usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici baš u ovom trenutku pomoći ili odmoći Bosni i Hercegovini. Dok Srbi tvrde da je ona doprinos produbljivanju unutarnje krize u BiH, bošnjačka politika vjeruje da će joj Rezolucija donijeti određenu prednost u trenutku kada se Milorad Dodik sve nervoznije sukobljava sa SAD-om i po tko zna koji put prijeti secesijom. Očekuju da ga usvajanje Rezolucije gurne u još veću međunarodnu izolaciju. Vjerojatno je to i bio povod da se baš sad krene u diplomatsku akciju lobiranja za ovaj dokument. Predvodi je prekaljeni političar, nekadašnji čelnik SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, koji je trenutačno stalni predstavnik BiH pri UN-u.

S druge strane, zapadne vlade su pod globalnim pritiskom zbog toleriranja izraelskih zločina u Gazi i treba im neki dokaz senzibiliziranosti prema muslimanima. Našli su ga u Srebrenici, ali tri desetljeća prekasno. Rezolucija neće izbrisati činjenicu da su i oni svojim nečinjenjem pridonijeli da se taj zločin dogodi. Da su spriječili genocid u Srebrenici, danas ovog teksta, kao ni Rezolucije, ne bi bilo.