Još jedna grčko-ilirska kaciga na Pelješcu, netaknuta 2500 godina
Četiri godine nakon otkrića prve, ove je srijede tijekom arheoloških istraživanja na položaju “Gomile” u Zakotorcu na Pelješcu pronađena još jedna grčko-ilirska kaciga u vrlo dobrom stanju. Netaknuta je stajala pod zemljom 2500 godina. Do sada je u Europi ukupno pronađeno oko 200 takvih kaciga, a iznimna je rijetkost pronaći dvije na jednoj arheološkoj lokaciji. Druga je kaciga bila 30-ak metara od prve, otkrivene tijekom prve godine istraživanja 2020. Ova nova pronađena je u jednom od suhozidnih dodataka uz grobove, očigledno votivnog karaktera.
Pravokutni otvor za lice
– Kacige su iz istog razdoblja, oko 5. stoljeća prije Krista i dosta je važno što su na ovako malom mjestu pronađene dvije. Kacige ovog tipa dosad su se nalazile na širokom području, od Grčke pa do Srednje Europe, tj. Slovenije. Nijedna od ovih dviju kaciga nije bila dio grobnog inventara nego su bile votilni prilozi u tom prostoru groblja. Bile su blizu grobova, između njih, ali ne u grobovima. One su bile položene okomito, ne u ležećem položaju i nije bilo kostiju u kacigama. Položene su kao nekakav votivni prilog, zavjet ili počast. Imaju veze s pokojnicima, ali nisu dio njihova inventara – govori nam voditelj istraživačkog projekta u Zakotorcu, dr. sc. Hrvoje Potrebica, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i voditelj Centra za prapovijesna istraživanja.
– Ove smo godine otvorili grobove iz 6. stoljeća, a do sada smo bili našli vrlo bogate grobove iz 4. stoljeća s jantarnim i staklenim perlama te brončanim ukrasima. Našli smo i grčku keramiku, čime smo ih mogli datirati u 4. stoljeće – dodao je dr. sc. Hrvoje Potrebica. Arheološka ekipa prisutna je na nekropoli Zakotorca od 2020., kada su tu došli na inicijativu lokalnog povjesničara Ivana Pamića. Nekropola Gomile na sedlu brda Kotorac, gdje se nalazi prapovijesna gradina, sastoji se od 27 lociranih gomila karakterističnog kružnog tlocrta s nekoliko koncentričnih vijenaca, a okvirno datiraju u 4. st. pr. Kr. Ovakve gomile s vijencima pronalaze se i u Nakovani na krajnjem zapadu poluotoka Pelješca uokolo gradine Grad, na otoku Korčuli na Kopili kod Blata te u Poneretvlju.
U prvoj godini istraživanja u Zakotorcu pronađena je prva grčko-ilirska kaciga te u susjednom grobu ostaci desetak osoba i nalazi iz 4. st. pr. Kr. Kasnija istraživanja pokazala su da se u slojevima ispod ovih grobova nalaze i mnogo stariji u kojima su pokojnici pokapani u 8. st. pr. Kr. Tako su u jednoj “gomili” arheolozi naišli na ostatke iz 4. st. pr. Kr., a u slojevima ispod na starije grobove iz 6. i 5. st. pr. Kr. Iz tog horizonta dolazi i ova novopronađena kaciga.
– Kaciga je grčko-ilirskog tipa, većina ih je pronađena na prostoru Ilira, pa se smatralo da su im proizvodni centri bili negdje na tom području, jer je to zadnji tip takvih kaciga, dok su se raniji proizvodili u Grčkoj. I za ovaj zadnji tip ima nekoliko lokaliteta u Grčkoj gdje su nađeni i deseci sličnih kaciga – kazuje nam dr. sc. Hrvoje Potrebica. Ove su kacige karakteristične po pravokutnom otvoru za lice ukrašenih rubova, dugim paragnatidama kojima su se štitili obrazi, te dva paralelna grebena na samom vrhu gdje se uglavljivala perjanica.
Dr. sc. Potrebica ističe kako je pronalazak tih kaciga, ali i drugih bogatih nalaza poput brončanih fibula, dijadema i drugih ukrasa, u raznim slojevima jasan pokazatelj kontinuiteta moći ovdašnje lokalne zajednice.
Gospodarska moć
– To su zajednice koje su u svoje grobove ukorporirale i kosti predaka iz 8. stoljeća na koje su nailazili podižući svoje grobne konstrukcije. To znači da tu postoji kontinuitet od 500 godina te da jedna ovdašnja zajednica demonstrira vrlo veliku moć u barem 300-400 godina svog postojanja koristeći isti grobni prostor i pregrađujući ga koristeći kamene blokove teže od 300 kilograma. Te kacige i uvozna roba koja se pojavljuje demonstriraju i gospodarsku moć te zajednice koja je tu živjela u kontinuitetu sigurno pola tisućljeća – napominje dr. sc. Hrvoje Potrebica. To, kaže, mijenja i pogled na zajednice ovih krajeva jer su svi uvijek smatrali da su Grci u ove krajeve “donijeli civilizaciju”.
– Ovdje vidimo gospodarski moćne zajednice koje su bile povod toj kolonizaciji. Grci su došli zbog njih, na postojeće tržište, kako bi bili gospodarski bliži onima koji su im već bili dobre mušterije – smatra dr. sc. Potrebica. On očekuje još dobrih nalaza s ove lokacije zatečene u nedirnutom stanju, što će arheolozima omogućiti potpunu primjenu svih metoda koje im moderna znanost i interdisciplinarne tehnike omogućuju. Moći će se tako ispričati što detaljnija priča o ovoj naprednoj zajednici koje je Pelješac naseljavala prije 2500 godina. Istraživanja na Pelješcu koordinira Centar za prapovijesna istraživanja.
Električni automobili ključan su dio europskih planova zelene tranzicije, ali cesta pred njima puna je prepreka. Unatoč činjenici da će od 2035. godine u Europskoj uniji biti zabranjena prodaja novih benzinskih i dizelskih automobila, na kontinetu je posljednjih mjeseci zastala prodaja vozila s “nultom emisijom”. Tržišni udio električnih automobila smanjio se s 14,2 posto prošle godine na 12 posto ove godine, što se uglavnom pripisuje njemačkoj odluci da naglo obustavi subvencije za kupnju električnih automobila na najvećem europskom tržištu. Sigrid de Vries, glavna direktorica Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA), izrazila je “zabrinutost”.
Manje od 30 posto Europljana kaže da planira kupiti električno vozilo (EV), a više od pola ih odbija platiti više od 35.000 eura za automobil, što je cijena za koju možete dobiti malo koje električno vozilo. “Rok (godina 2035.) pred vratima je, pogotovo kada govorimo o proizvodnim ciklusima”, rekla je De Vries na konferenciji o električnim vozilima u Lillestrømu u Norveškoj. “Moramo prijeći s 15 posto (automobila s nultom emisijom) na 100 posto za otprilike 10 godina”, rekla je. Krajem prošle godine električna vozila premašila su udio od pet posto u 31 zemlji svijeta, ali među njima samo su dvije trećine od 27 država članica EU.
Do sada je u Europi pronađeno oko 200 takvih kaciga, a iznimna je rijetkost pronaći dvije na jednoj arheološkoj lokaciji