Na detronizaciju predsjednika HDZ-a u ovom trenutku nitko i ne pomišlja, pa ni Ivan Anušić
Parlamentarni izbori su za nama, u trenutku zaključivanja ovog teksta još je trajala utrka za okupljanje nove parlamentarne većine i Vlade i ishod je još bio neizvjestan, a sve skupa, dakako, snažno je utjecalo i na prilike u redovima pojedinih stranaka.
Što se tiče HDZ-a, u stranačkim redovima trenutačno vlada mir, sva ranija nezadovoljstva politikom stranačkog vrha gurnuta su u stranu u iščekivanju ishoda pregovora, o kojem će, dakako, ovisiti i stranačka pozicija Andreja Plenkovića. Nije tajna da je stranačka baza Plenkoviću godinama zamjerala to što je stranku odveo previše ulijevo za njihov ukus, no činjenica je da je upravo pozicija u čvrstom desnom centru stranci omogućila da opstane na vlasti punih osam godina i vlada bez previše uplitanja sa strane. Minimalnu parlamentarnu većinu HDZ je održavao rukama strančica koje sa svojih po nekoliko mandata nisu imale prevelik ucjenjivački potencijal pa nikada i nisu mogle doći u ozbiljnu napast da poljuljaju Vladu i okušaju se samostalno na izvanrednim izborima koje bi tako izazvale. Rezultat upravo provedenih parlamentarnih izbora HDZ je, međutim, doveo u znatno izazovnije okolnosti. Iako stranka nakon dva mandata ispunjena korupcijskim aferama svojih ministara i istaknutih članova na svim razinama može biti zadovoljna osvojenim 61 mandatom, jasno je da više neće moći vladati tako suvereno kao do sada.
Matematika je neumoljiva, a ovoga puta pokazuje da će se teško, ako ikako, do vlasti bez ruku Domovinskog pokreta. A zahtjevi koje pritom postavlja stranka Ivana Penave vrlo su neugodni za HDZ, pogotovo za njegova predsjednika. Andrej Plenković sada bi se, u korist održavanja svoje stranke na vlasti, trebao odreći praktički svega što je zastupao otkako je zasjeo na čelo HDZ-a. Prije svega, DP ga prisiljava da se odrekne SDSS-a, jednog od svojih najvjernijih partnera, pri čemu ne samo da ne žele Pupovca i ekipu u izvršnoj vlasti nego odbijaju čak i pomisao da se parlamentarna većina ustoliči uz pomoć ruku troje zastupnika srpske nacionalne manjine. Plenkoviću bi u toj situaciji vjerojatno dobro došla podjela među novoizabranim zastupnicima DP-a, no ona se, unatoč glasinama koje se šire medijskim prostorom, zasad ne događa. A teško da će se i dogoditi jer, čak i da su u pravu oni koji tvrde da dobar dio DP-ovih zastupnika vode isključivo osobni interesi, jasno je kako nitko od njih u slučaju da se odvoji od stranke ne bi mogao računati ni na jednu funkciju u izvršnoj vlasti. Mario Radić, kojeg se u ovom kontekstu najviše spominje, ne bi mogao ni sanjati o ministarskoj poziciji, jer bi morao ostati u Saboru i čuvati većinu. Pomakne li se samo iz saborske klupe, o njegovu zamjeniku odlučivat će stranka, pri čemu je jasno da bi upražnjeno zastupničko mjesto zauzeo netko od Penavinih ljudi s DP-ove liste za 4. izbornu jedinicu. Radi se, dakle, o pustim fantazijama koje se vjerojatno plasiraju s namjerom zastrašivanja DP-ovaca, no teško da bi ta taktika ikome mogla upaliti.
Plenković je, dakle, prisiljen okupiti većinu znatno desniju nego što bi osobno htio i istodobno naći način kako da primiri dosadašnje partnere, od SDSS-a do HSLS-a i HNS-a, kojima također nije lako dignuti ruke za Vladu s izrazito desnim sastavom. U tome vjerojatno i leži razlog nezadovoljstva koje Plenković ovih dana pokazuje pred kamerama i neukusnih žalopojki da su Hrvati na izbore izišli u prekomjernom broju i time oštetili njegovu stranku.
To, međutim, ne znači da postoji prostor za detronizaciju predsjednika HDZ-a. Na to u stranci u ovom času nitko i ne pomišlja pa, sigurni smo, ni Ivan Anušić, ma koliko ga se gledalo kao nekoga tko jedva čeka da iz prikrajka zaskoči Plenkovića. Ovakva nagađanja o potpredsjedniku stranke temeljena su na činjenici da je on, za razliku od Plenkovića, u prilično dobrim odnosima s mnogima u DP-u, uključujući i Penavu. Cijelu je priču neposredno nakon izbora podgrijao i Plenkovićev neuspjeli pokušaj da u pregovorima zaobiđe Anušića. Njegov pouzdanik Tomo Medved nije se dobro snašao u ulozi pregovarača pa su DP-ovci počeli otvoreno govoriti kako očekuju da Anušić bude garancija da će se ono što potencijalno dogovore s HDZ-om i provesti. Pa je Plenković na kraju bio prisiljen uvesti u pregovore i svog potpredsjednika, čime mu je dodatno dao na važnosti. Pokazao je pritom i, rekli bismo, iracionalan, ali donekle i indikativan strah od Anušića, jer je jedini realan scenarij u kojem bi Anušić u skorije vrijeme preuzeo stranku onaj u kojem Plenković odlazi u Bruxelles pa se iz svega da zaključiti kako Plenković ne računa da mu je europska fotelja izvjesna, iako se o tome naveliko priča.
A ostane li u Hrvatskoj, u stranci će jednostavno morati trpjeti čovjeka kojemu izgledno ključni koalicijski partner vjeruje znatno više nego njemu samom. To, međutim, ne mora značiti da Anušić može računati kako će mu utjecaj u HDZ-u sam po sebi dugoročno rasti.
Moćni slavonski HDZ-ovac na ovim je izborima svoj utjecaj u bazi potvrdio i rekordnim brojem preferencijalnih glasova, što je vjerojatno još jedan od momenata koji smetaju Plenkovićevu egu. Ipak, treba se sjetiti da je na prošlim izborima preferencijski junak bio Vili Beroš, s kojim se zbog toga kalkuliralo i kao s HDZovim kandidatom za gradonačelnika Zagreba, no danas je on samo Vili, čovjek o kojem više nitko ne govori. Da bi dugoročno održao svoj utjecaj u HDZ-u, Anušiću će, prije svega, trebati mnogo strpljenja, koje je do sada slabo pokazivao. Želi li doista u nekom času preuzeti HDZ, morao bi biti svjestan kako se kao nominalno desni predsjednik najveće stranke ne može osloniti na opcije još desnije od sebe jer će to, kao što se dogodilo u Karamarkovu slučaju, upaliti sve moguće sirene za uzbunu te na kraju i njega i stranku koštati u izbornom rezultatu. Morao bi, dakle, bez obzira na to s kim se osobno voli družiti, pomalo početi tražiti i nešto liberalnije partnere, što zasad ne primjećujemo.
U Domovinskom pokretu odnosi, kažu, nisu idilični, govorilo se o tome i prije izbora, a sada su se te priče samo pojačale jer je DP u međuvremenu došao u poziciju da odlučuje o novoj vlasti ili ponavljanju parlamentarnih izbora. Cijela se ekipa iz gore opisanih razloga i dalje drži zajedno, no u stranačkim se redovima, dijelom vjerojatno i zbog neiskustva u velikim igrama na nacionalnoj razini, osjeća zabrinutost oko bilo koje od ove dvije opcije. Odluka hoće li prihvatiti moć i time se dovesti u opasnost da ih se Plenković riješi čim uspije okupiti alternativnu koaliciju, što se već dogodilo Mostu, ili propustiti priliku za ulazak u Vladu i riskirati s ponovljenim izborima, za ovu ekipu nije nimalo laka. Za Ivana Penavu pritom je glavno pitanje kako bi ulazak u koaliciju s HDZ-om utjecao na njegovu popularnost u Vukovaru, oko kojega DP gradi i svoju nacionalnu priču. Dodatni pritisak stranci stvaraju njezini simpatizeri, koji čelnike DP-a na društvenim mrežama već sada bombardiraju kritikama kako su se prodali HDZ-u. DP-ovci se zbog toga i dalje drže svog ključnog pregovaračkog uvjeta, a taj je da ni u parlamentarnoj većini ni u novoj Vladi ne bude SDSS, no tom je uvjetu matematički izrazito teško udovoljiti.
Akad bi SDSS u bilo kojoj varijanti bio ključan za formiranje Vlade, DP-ovci bi na lokalnim izborima za godinu dana bili izloženi nesmiljenim kritikama da su u Vladu ušli rukom Milorada Pupovca. Tu je zato važno kako će se u cijeloj priči postaviti Hrvatski suverenisti, a iz njihovih redova ovih dana dolaze miješani signali. Vesna Vučemilović je, čini se, sklona kombinaciji s HDZ-om i DP-om, iako nije posve jasno zašto bi se izlagala riziku da je se proziva za prijevaru birača koji su je u Sabor poslali s izrazito antihadezeovske liste. Na funkciju u izvršnoj vlasti ni ona ne bi mogla računati, osim kad bi se za koaliciju s HDZ-om odlučila i njezina stranka, a Marijan Pavliček zasad nije sklon toj opciji, vjerojatno svjestan da bi mu Penavin odlazak u Vladu dao municiju da se dodatno etablira u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji i s tih pozicija izradi dugoročno stabilnu priču. Ovaj moment nikako ne treba zanemariti kad se procjenjuje vjerodostojnost neslužbenih informacija po kojima HDZ može računati na ruke dvoje suverenista, jer bi one vrlo lako mogle biti tek alat za umirivanje Penavinih strahova od onoga što bi se njegovoj stranci moglo dogoditi na lokalnim izborima.
Jedina stranka koja je već pretrpjela gadan udarac kao posljedicu ovih izbora, preciznije izborne kampanje, je Most. Stranka Bože Petrova neposredno uoči euroizbora ostala je bez dvoje zastupnika koji su joj pomogli da na izborima prije četiri godine potpuno ne potone. Bračni par Raspudić napustio je Mostove redove jer Marija Selak Raspudić nije mogla prijeći preko činjenice da se Marin Miletić u kampanji javno ogradio od njezina stava o pobačaju i od nje same. Daljnja osipanja u Mostu ne treba očekivati jer je tu ostala isključivo ekipa do kosti odana Petrovu, no pitanje je hoće li se Most još jednom uspjeti održati na nogama. Jer, pojačanja u vidu generala Željka Glasnovića pokazuju da se stranka odlučila za politiku koja na izborima u Hrvatskoj nikad nije nosila više od nekoliko postotaka. Kad se tomu pridoda činjenica da se Mostu smiješe još četiri godine oporbe, jasno je da su pred ovom strankom poprilični izazovi.
Bez ulaska Zorana Milanovića u izbornu utrku rezultat SDP-a i koalicije Rijeke pravde, koja je osvojila 42 mandata na provedenim parlamentarnim izborima, bio bi znatno lošiji. Stav je to koji prevladava i u vrhu SDP-a, ali i među vodećim lokalnim SDP-ovcima s kojima smo razgovarali i koji isto tako smatraju da aktualnog predsjednika Partije Peđu Grbina na toj funkciji spasiti ne može čak ni opcija da, nekim čudom, kažu da ispuni svoj cilj i sastavi novu vladajuću većinu ili samo konstituira Sabor čija bi većina u nekom kraćem roku provela nekoliko ciljeva, od zaustavljanja Ivana Turudića da dođe na čelo DORH-a do ukidanja lex AP-a. Jer da je bio dobar lider, Milanović, kažu, ne bi ni morao s mjesta predsjednika države izvesti ono što je izveo.
Sam Grbin nije otkrio planira li se ponovno kandidirati za mjesto predsjednika SDP-a ili ne, ali jasno je poručio kako ostavku do novih unutarstranačkih izbora, koji se očekuju na jesen, ne planira davati.
Više izvora s kojima smo razgovarali smatra kako SDP-u treba novi zaokret, a on nije moguć, poručuju, sa starim, izlizanim imenima. U stranci tinja nezadovoljstvo, i to ne toliko zbog manevra koji je izveden s Milanovićem koliko zbog činjenice da o tome ništa nisu znali i da su o svemu što se događa doznali iz medija, kao i toga da stranka to nije uopće znala iskoristiti koliko je mogla i trebala.
– Rezultat koji imamo najviše je Milanovićev rezultat i svi iz vodstva moraju otići. Trebamo nove ljude, novu snagu i veliki zaokret ili nas neće biti – kaže jedan ugledni SDPovac.
Ono što je već sada sigurno jest da će Sjever ovog puta inzistirati da ima svog kandidata, a tko će to biti, bit će stvar dogovora između Siniše Hajdaša Dončića, aktualnog potpredsjednika stranke i šefa zagorskog SDP-a, i Mišela Jakšića, gradonačelnika Koprivnice. Obojica su na parlamentarnim izborima osvojila odličan rezultat. Iz treće izborne jedinice, u kojoj je Hajdaš Dončić nosio listu, stranci je stiglo šest mandata, a sam Hajdaš Dončić osvojio je najveći broj preferencijalnih glasova, gotovo 22 tisuće, što je više i od Peđe Grbina. Upućeni kažu kako to nije slučajno i da bi moglo biti pokazatelj da bi se Hajdaš Dončić, koji je do sada slovio kao netko tko voli biti ključan čovjek iz sjene, sada konačno mogao upustiti i u bitku za prvu poziciju. Mogao je to učiniti i ranije da je htio, što do sada nije bio slučaj. A ovo mu je, smatraju neki ugledni SDP-ovci, možda i zadnja šansa za preuzimanje stranke. Međutim, ima i onih koji vjeruju kako će se on prije dogovoriti s Jakšićem da on bude taj koji će u utrku za predsjednika. Jakšić tu ambiciju ima, ali bez potpore Hajdaša Dončića, odnosno potpore zagorske organizacije, teško bi je mogao ostvariti. Time bi i Hajdaš Dončić ostao i dalje jedan od ključnih ljudi u stranci i ne bi se morao braniti od napada tipa da je i sam kriv što stanka s Peđom Grbinom na čelu nije uspjela doživjeti veći rast niti vratiti se, bez Milanovićeve intervencije, na brojke koje je imala za vrijeme Da
vora Bernardića i nakon velike čistke u SDP-u, u kojoj je stranka ostala bez čak 18 zastupnika i postala tek treća snaga po broju mandata u Saboru. A s čime Jakšić neće imati problema jer nije ni bio u aktualnom vodstvu stranke.
– Jakšić ima energije i volje za to. Ima i znanja, doista je jako napredovao u zadnje vrijeme i prometnuo se u jednog od ozbiljnijih saborskih zastupnika stranke – kaže jedan član vodstva SDP-a koji isto tako priznaje da mu je najveći problem što nije “omiljen” među SDP-ovim načelnicima i gradonačelnicima, mladom ekipom koja je svojedobno bila poznata kao tzv. neretvanska skupina. U toj bi se skupini mogla tražiti i glavna konkurencija Sjeveru, koja sigurno neće izostati. Očekuje se da će Dalmatinci imati svog kandidata, a za sada se tu najčešće licitira s imenom gradonačelnika Ploča Mišom Krstičevićem, koji konačnu odluku, kako se može čuti, nije donio. I vjerojatno će sve ovisiti o pritiscima, odnosno o tome koliku će potporu imati za takvu kandidaturu i tko će sve iz stranke stati iza njega. Krstičević ima problem što je i sam bio dio stranačkog vodstva, ali s druge strane ima i etiketu glavnog “buntovnika” u tom vodstvu, tako da ga se s te strane nikada nije ni gledalo kao na nekog tko Grbinu čuva leđa. Očekuje se da će se u utrku za Grbinovu poziciju opet upustiti i aktualna politička tajnica stranke Mirela Ahmetović, a moguće je da će se u kombinacijama sljedećih mjeseci pojaviti još neko ime. Primjerice, neki drže da bi dobar kandidat mogao biti i Orsat Miljenić, aktualni predstojnik Ureda predsjednika, koji je isto tako već jednom pokušao u toj utrci, ali i izgubio od Bernardića. I dok ga neki opet zazivaju, ima i onih koji drže da od toga nema ništa. Dio ih misli da to Miljenića ne zanima, dio da ne bi dobro ni prošao jer je previše “obilježen” Milanovićem.
Izbor novog vodstva za SDP tek je početak. Stranku čeka težak posao i vrlo je neizvjesno vrijeme pred njom. Za samo godinu dana su i lokalni izbori, a upravo završeni parlamentarni pokazali su kako će oporavak terena za SDP biti dugotrajan i bolan proces. U više od pola županijskih organizacija nemaju kandidata za župana ni u primisli, a stanje u zagrebačkoj organizaciji posebna je priča. Nju vodi v. d. predsjednika Branko Kolarić još otkako su izbacili Viktora Gotovca iz stranke jer je bio protiv saveza s Možemo!. Sada su u SDP-u svi više-manje shvatili da im velika prisnost s Možemo! ne donosi ništa dobro i veliko je pitanje kako će se do lokalnih izbora postaviti prema svojim koalicijskim partnerima u glavnom gradu. Očito je da će do zahlađenja odnosa morati doći, a organizacija će sigurno imati i svog kandidata za gradonačelnika Zagreba, odnosno mala je šansa da podupru Tomislava Tomaševića. Već se čuje da u tu bitku želi upravo Kolarić pa navodno u tu svrhu želi da se već do ljeta provedu i izbori unutar zagrebačke organizacije jer bi u slučaju da na njima pobijedi, u utrku za prvog čovjeka grada ušao, kažu izvori, kao predsjednik s punim legitimitetom.
Tenzije sa SDP-om očekuju i u platformi Možemo!, u kojoj su rezultatima parlamentarnih izbora djelomično zadovoljni. Imaju više zastupnika nego su ih imali do sada, ali s druge strane, prije ulaska Milanovića u igru, u Možemo! su ipak očekivali da će osvojiti znatno više od deset mandata, koliko su ih dobili. Međutim, deset mandata dovoljno je dobar rezultat da i Tomislav Tomašević i Sandra Benčić mogu biti mirni što se tiče vodeće uloge u stranci. Tenzije sa SDP-om mogle bi narasti i vrlo brzo, najkasnije do jeseni, kada bi i Možemo! mogao izaći i sa svojim kandidatom za predsjednika države kojeg će birati na predizborima.
Parlamentarni izbori utjecali su i na odnose unutar IDS-a. Kako kažu dobro upućeni izvori, Dalibor Paus siguran je za sada na mjestu šefa stranke unatoč dva osvojena mandata na izborima jer točno toliko mandata stranka je i očekivala. Onaj treći “prepustili su”, kaže izvor, ionako partneru PGS-u, koji ga nije uspio osvojiti. Međutim, ne uspije li Valter Flego osvojiti još jedan mandat u parlamentu EU na izborima početkom lipnja, Paus bi se ipak mogao naći u problemu, kažu upućeni. U tom slučaju fotelju bi, čuje se, teško zadržao.
Enigma je i što će se događati u stranci Fokus. Predsjednik stranke Davor Nađi i Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, koji je donio jedini mandat stranci, nisu, kako se može čuti, u najboljim odnosima. I pitanje je hoće li ti odnosi izdržati pregovore koji se upravo vode oko sastavljanja nove vladajuće većine. Iako i Nađi i Zurovec govore kako Fokus nema namjeru podržati HDZ, činjenica je da je puno prije negoli je to naglas rekao Zurovec iz stranke stiglo priopćenje da je upravo to odluka vodstva stranke.
Deseti je dan od izbora, Vladu još uvijek nemamo, a budući da se za većinu broji svaka ruka, ispitali smo što će sa svoja dva mandata Nezavisna platforma Sjever. Čelnika relativno nove stranke, međimurskog župana Matiju Posavca pitali smo i koji su mu planovi na nacionalnoj razini, tko će umjesto njega u Sabor, s obzirom na to da je njegova dužnost nespojiva s radom u parlamentu, porazgovarali smo i o činjenici da na europske izbore ide, među ostalim strankama, i s Reformistima Radimira Čačića, koji je u protekloj kampanji govorio da je glas za Posavca glas za HDZ. Osim na politike koje planira provoditi na nacionalnoj razini, Matija Posavec ovih će se dana morati koncentrirati i na financije svoje županije, u kojima je Državna revizija upravo ovog tjedna otkrila brojne nepravilnosti. Dio ih je već ispravljen, kazao je međimurski župan, a isto će se napraviti i s ostalim nelogičnostima na koje je ukazala revizija.
Nezavisnu platformu Sjever zovu iznenađenjem ovih izbora. Jesu li dva mandata stranke koja postoji šest mjeseci i vas iznenadila?
Ne bih rekao da me izborni rezultat Nezavisne platforme Sjever iznenadio. Više bih rekao da je ostvarenje nade i vjere koju sam polagao u birače sjevera koji su zaista osvijestili potrebu za regionalnom političkom snagom koja će se suprotstaviti kontinuiranom zapostavljanju ovog dijela Hrvatske, u svjetlu činjenice da je riječ o gospodarski najsnažnijem dijelu zemlje. Ako se ne prepoznaje važnost adekvatne podrške nekome tko vuče zemlju u prosperitet, tada tu činjenicu treba mijenjati. To je misija naše stranke koju smo jasno istaknuli i od koje se nismo ni pedlja odmaknuli jer je ta misija zapravo naša svrha usmjerena dobrobiti ljudi i kraja koji su zaslužili bolji tretman i položaj. Zato sam okupio ljude sjevera – ljude koji žive ono što poručujemo te su autentični u svom nastupu. Siguran sam da to javnost prepoznaje i da na tome leži uspjeh Nezavisne platforme Sjever na nacionalnoj razini.
Stojite li i dalje čvrsto pri tome da ne idete s HDZ-om i ima li nešto što bi vam mogli ponuditi da se predomislite?
Ne idemo s HDZ-om. Upravo je HDZ-ova vlada i u zadnjem i u ranijim mandatima pokazala da nema sluha za sjever Hrvatske niti snage da u ime snažnijeg razvoja cijele zemlje, u ime poštene raspodjele sredstava, prihvati činjenicu da u Međimurju – primjerice – nisu na vlasti, te da nas zbog razlika u političkom opredjeljenju većine građana ne diskriminiraju.
Što je to “pristojni politički centar” na kojem se NPS nalazi, kako vi kažete? Je li to pozicija “ne bi se štel nikome zameriti”?
Naprotiv. Pristojni politički centar u “rječniku” Nezavisne platforme
Sjever artikulira i podrazumijeva jasne stavove o razvojnim strategijama bez ideološke opterećenosti, kakva je prisutna kod većine stranaka koje su i na ovim izborima osvojile velik broj mandata. Ideološke barijere mogu usporiti pa i zaustaviti razvoj i napredak zemlje, čemu u ovom postizbornom trenutku svjedočimo. Tolerancija, razmatranje pa i prihvaćanje drukčijih putova i načina, pod uvjetom da su uvaženi i naši stavovi i modeli, nikako ne znači “da se ne bi šteli mešati”, već označava mogući način ostvarivanja političke sinergije. Nezavisnu platformu Sjever, kao regionalnu, centrističku stranku, umjesto inzistiranja na ideološkom opredjeljenju, zanimaju razrade i primjene konkretnih rješenja, onih koji će našem razvojnom uzletu i snazi dati dodatni poticaj i mjesto koje u ovoj zemlji svojim rezultatima zaslužujemo.
Dajete li ostavku na dužnost župana ili ćete naći zamjenu za Sabor? Jesu li imena o kojima se nagađa; ravnatelj čakovečke bolnice Igor Šegović ili potpredsjednik Skupštine Međimurske županije te NPS-a Ivica Baksa ujedno i ta s kojima vi kalkulirate kao potencijalnim saborskim zamjenama?
Neću podnijeti ostavku, već ću mandat župana Međimurske županije, za koji su mi građanke i građani Međimurja dali povjerenje, odraditi do kraja, jer smatram da je to prema biračima najpoštenije. Nakon toga slijedi odluka hoću li aktivirati osvojeni saborski mandat. Što se tiče izbora osobe koja će me zamijeniti u Saboru do isteka mog mandata župana, o tome ćemo u stranci uskoro donijeti odluku.
Ovo vam je, zapravo, treći put da ste izabrani u Sabor, kad ćete u potpunosti svoju politiku preseliti na nacionalnu razinu?
Kada je o Međimurju riječ, dio moje politike – onaj koji se odnosi na zagovaranje i snažnije pozicioniranje regije koju predstavljam i za koju se borim – kontinuirano, dugi niz godina, usmjeren je prema državnom vrhu. I to se nikada neće promijeniti, bez obzira na dužnost koju u određenom trenutku obnašam. U ovom političkom trenutku, Nezavisna platforma Sjever, usprkos svom regionalnom predznaku, u svom je programu istaknula rješenja čija bi implementacija na nacionalnoj razini donijela dobrobit i velike pomake nabolje u najdelikatnijim pitanjima.
Je li točno da vam je dugoročna ambicija postati ministrom? Čak i ako nije, kojim resorom smatrate da biste baratali najbolje?
Moja dugoročna ambicija je osigurati glas Međimurju i sjeveru Hrvatske dovoljno snažan da pokrene pravednost i otvori put prema implementaciji rješenja za koja se zalažemo i koja su jedini način da nas se prestane tretirati kao “zapećak” Hrvatske, usprkos razvojnim ostvarenjima koja ne bilježi ostatak zemlje. Uzmemo li u obzir činjenicu da smo proteklih desetljeća svjedočili nerazumijevanju i nepriznavanju tih postignuća, nema resora u kojem ne bi trebalo ispravljati nepravdu nanesenu sjeveru.
Za što će se NPS zalagati u Saboru? Imate li već neke inicijalne prijedloge koje biste voljeli iznijeti budućim kolegama?
Prioriteti se odnose na resore prometa, obrazovanja i ispravljanje nepravde otimanja bolnica županijama. Sjeveru zemlje svi, osobito u predizborno doba, tepaju lokomotiva Hrvatske, nazivaju ga gospodarskom turbinom. Iza tih epiteta stoje činjenice da naš dio zemlje ostvaruje znatno viši postotak izvoza u odnosu na uvoz. Pa ako govorimo o činjenicama, je li politički i ljudski korektno da upravo taj sjever desetljećima bude u prometnoj izolaciji? A znamo da je prometna povezanost prvi preduvjet razvoja gospodarstva. Primjer iz našeg Međimurja o ulaganju u obrazovanje je također ilustrativan: usprkos činjenici da smo čak 17 projekata obnove i dogradnje škola i školskih sportskih dvorana pripremili, financirali i dostavili nadležnom Ministarstvu, s ciljem da u svim našim ustanovama osiguramo jednosmjensku nastavu, suglasnosti nikako da dočekamo. Zato smo dio projekata, u mjeri u kolikoj smo mogli, preuzeli na svoja leđa.
Podatak da niste nikad bili u Saboru, u biti, nije ni točan. Kao izvjestitelj za međimurske medije, pratili ste rad Sabora 2002. i 2003. Račanova Vlada, HNS koji vodi Vesna Pusić, je li vas to, tada kao 22-godišnjaka, motiviralo da se uključite nešto kasnije u politiku? Što ste naučili iz tog razdoblja svog života?
Da, kao vrlo mlad radio sam u novinarstvu, kao izvjestitelj i urednik i to je svakako iskustvo koje mi je u kasnijem, političkom angažmanu i karijeri bilo korisno. Svijet politike i medija upućen je jedan na drugi, učimo jedni od drugih, što može pridonijeti demokratičnosti društva i jasnijoj percepciji uloge politike.
Koliko članova ima uopće NPS i javljaju li se ljudi, žele li se uključiti?
Nezavisna platforma Sjever trenutačno broji 300-tinjak članova i taj se broj povećava iz dana u dana, osobito nakon našeg prvog nastupa na izborima za Hrvatski sabor te uspjeha koji smo polučili. Interes za sudjelovanje u radu Nezavisne platforme Sjever uvijek je postojao i on je kontinuiran, međutim nakon prezentacije stranke na parlamentarnim izborima taj se interes proširio i na ostale dijelove sjevera Hrvatske.
U Statutu NPS-a stoji da Predsjedništvo stranke može suspendirati člana protiv kojeg se vodi kazneni postupak za kazneno djelo, za vrijeme trajanja tog postupka. Hoćete li suspendirati sebe? Ili da preformuliram, koliki vam je teret vaša optužnica?
Osobno sam inzistirao da ta odredba bude izglasana kao dio Statuta na skupštini stranke, da ostavim demokratsku mogućnost procjene tijela stranke o svim okolnostima s kojima izlazimo pred birače. Kao što znate, statut je izglasan nakon te optužnice i svi članovi su od početka rada stranke upoznati s tom mogućnošću.
Na europske izbore idete s popriličnim brojem stranaka (IDS, SDSS, Socijaldemokrati, HSLS, PGS, Reformisti, Unija Kvarnera, istarski umirovljenici, HNS). Očekujete li mandat i veselite li se suradnji s nekadašnjom strankom (HNS-om) te Reformistima Radimira Čačića, kojeg nazivaju vašim mentorom?
To su sve stranke koje su dio ALDE grupe. Mlada stranka, regionalnog karaktera, poput NPS-a, koja je u samo nekoliko mjeseci osvojila dva mandata u Hrvatskom saboru, što je jedinstven politički primjer u našoj zemlji, nakon takvog uspjeha ne može stati i povući se. Zato, ujedinjeni s političkim opcijama koje ste spomenuli izlazimo i na izbore za parlament Europske unije. NPS svojim karakterom pripada suvremenim političkim opcijama, okrenutima europskim vrijednostima, koje u prvi plan stavljaju rješenja, a ne ideologiju. Europa je naš dom, a Europska unija mjesto gdje se trebamo izboriti za svoj glas. I nadam se da hoćemo. Također, to je jasna poruka i test koliko birači prihvaćaju okupljanje političkog centra za što se osobno godinama zalažem.
U imovinsku karticu upisali ste tri nekretnine; stan, garažu i njivu, a sve u vlasništvu supruge. Štednju nemate, automobil je kupljen na kredit. Je li to prosječan život jednog Hrvata, Međimurca?
To je moj život. Ne znam smatrate li ga prosječnim, no u ovom trenutku podaci iz moje imovinske kartice pokazuju da imam sve što mi je potrebno.
Ako sve propadne, hoćete li se vratiti novinarskom poslu ili možda onome predavača u autoškoli?
Svi pokazatelji i rezultati su suprotni, no s obzirom na vaše pitanje, a na moje obrazovanje i iskustvo, siguran sam da u svakom trenutku mogu pronaći adekvatno radno mjesto.
Da vas pitaju tko je Matija Posavec, što biste odgovorili?
Odgovorio bih da sam čovjek koji je pronašao sebe na putu koji sam odabrao i kojim sam krenuo kao vrlo mlad čovjek, sa strašću i vjerom da uistinu mogu pridonijeti razvoju svog zavičaja. Politiku sam smatrao i smatram mjestom odakle se takve promjene potiču i pokreću. Prije 11 godina, kada sam prvi put izabran za župana Međimurske županije, prvi put u životu sam se u doslovnom smislu – uživo – i suočio s time. I našao se pred “križanjem” koje mu je nudilo dva smjera: mogao sam odraditi taj prvi mandat pasivno i vjerojatno do danas biti zaboravljen među biračima, a mogao sam krenuti oštro i nepopularno – s radikalnim mjerama štednje – što je bio moj prvi potez, kako bih otvorio put stabilizaciji proračuna. To je bio preduvjet da krenem u sljedeću fazu – koja se kao razvojna perspektiva upravo otvarala ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju – a to je što snažnije i efikasnije privlačenje sredstava iz europskih fondova. Kada nam je i to u Međimurju pošlo za rukom, automatski smo dovoljno oslobodili proračun da bismo ga usmjerili prema našim ljudima. Povezanost tih koraka, uz formiranje jakih razvojnih agencija koje su turbina projektne aktivnosti u Međimurskoj županiji, dovele su do impresivnih rezultata Međimurja koji su danas vidljivi na svakom koraku i o kojima drugi govore o nama, rezultata ovjenčanih najvišim svjetskim i nacionalnim priznanjima. Kada se razvoj Međimurja gleda sa strane, može se dobiti krivi dojam da se kod nas dogodila razvojna “eksplozija”, no ništa od postignutog nam nije palo s neba niti je došlo preko noći. Koraci koje smo poduzimali tražili su vrijeme, strpljenje, vjeru i mnogo, mnogo rada. Spoticali smo se o vlastite pogreške, rasli na uspjesima ostvarenima vlastitim “formulama”, ali nismo odustajali. Takvi su Međimurci i Međimurke – usmjereni na vlastite snage i vrlo, vrlo marljivi i ponosni ljudi.