„Nebojša Vuković nije poznavao ubijene novinare!”
Povodom serijala u „Alo!” novinama o ubistvima novinara, oglasilo se i Udruženje novinara Srbije. - Nebojša Vuković, koji ovih dana reklamira svoju knjigu „Nebeska redakcija“o ubijenim novinarima, rado pominje Udruženje novinara Srbije, što je učinio i u razgovoru za „Alo“. Umesto da govori u pohvalnom tonu, jer se o ubijenim i nestalim novinarima informisao baš sa sajta Udruženja novinara Srbije i čak, iako to ne navodi, uvodni deo svoje knjige prepisao iz UNS-ovog „Dosijea o ubijenim i nestalim novinarima“, što smo lako uočili iz navoda u jednom drugom listu, on priča o svojim dostignućima, koja još nismo uspeli da vidimo. Kaže da „Udruženje novinara Srbije nema odgovor“što se uredniku „Privrednog pregleda“Dušanu Ivanoviću izgubio svaki trag i dodaje da policija taj slučaj vodi kao otvoren. Ima li Vuković odgovor? U listu „Alo!“ga ne daje, ali kaže da je posle dvogodišnjeg istraživanja kao novi otkrio slučaj ubistva RTS-ovog novinara Zorana Amidžića i njegove ekipe 1991. godine na Baniji, o čemu su svi elektronski mediji još tada izveštavali, a Zoran Amidžić likvidiran sa prijateljima Jovo Ilić, nekadašnji komandant 3. bataljona 544. motorizovane brigade JNA, potvrdio je da su novinari ubijeni u vreme kada je na snazi bilo primirje.
- Sa mnom niko od vojnih onda navodi podatke koje su svi već u mnogo navrata čitali na sajtu UNS-a. Da je u hrvatskom „Slobodnom tjedniku“objavljen tekst iz kojeg se lako vidi da je neko ko ga je pisao bio u posedu ličnih Amidžićevih stvari. Sudeći po dosadašnjoj priči pisca knjiga o Ceci i Kapetanu Draganu, zemunskom klanu, čiji je vođa Dušan Spasojević finansirao list ili civilnih vlasti nije kontaktirao kada je pucano u njih. Ipak, prvi sam bio na licu mesta i prevezao ranjenog Sretena Ilića do brigadne bolnice u
Glini - ispričao je Ilić.
monstruozno ubijenih ostalo je petoro dece. Ognjen, Maja, Vanja, Vladimir i Jelena ostali su bez roditelja, dok su otac i majka Dejana Milićevića izgubili sina jedinca. Okolnosti pod kojima su stradali niko nije istražio, ubice nisu pronađene, niti je država Srbija ikada zvanično tražila od Hrvatske da pronađe i kazni ubice - navodi Vuković.
Na inicijativu Zorana Brkića ustanovljena je novinarska nagrada za reportažu “Zoran Amidžić”, ali je dodaljena samo jednom!
- Boli me do neba što su ih danas država i kuća za koju su radili zaboravili. Ovo je tužna istina o novinarima koje neko pominje samo kada im trebaju. I oni su zaslužili da se njihova imena nađu ne nekom spomeniku sa pitanjem “Zašto?” - kaže Zoran Brkić. Autor “Nebeske redakcije” kaže da će zbog novinara poput Amidžića večito biti u dilemi koliko je dobro kada posvećenost profesiji postane jednakost sa sopstvenim životom.
- Bio je jedan od onih koji su živeli novinarstvo i kojima je i kuća bila redakcija! - sa neskrivenim divljenjem kaže Vuković. „Identitet“, za koji je Vuković radio, znao je samo dva od 19 novinara o kojima je pisao. Zapravo, znao je, sam kaže, jednog - Dadu Vujasinović, i iz viđenja Slavka Ćuruviju. Za većinu ostalih, mi iz Udruženja novinara Srbije smo ubeđeni, saznao je baš sa našeg sajta - tvrdi Dragana Bjelica, v. d. generalnog sekretara Udruženja novinara Srbije.