Đura Perović, vitez slobode
zamke i neprijateljske patrole i krećući se po okolnim selima kamufliran u prosjaka saznaje namere neprijteljske armije. Sve potanko opisano u izveštajima, svako premeštanje vojske i namere bugarske komande šalje po golubovima u Solun, moleći se da dođu u prave ruke i da njegov posao nije uzaludan. Poslavši i poslednjeg, dvanaestog goluba, nakon 60 dana operativnog rada odlučuje se na povratak u srpske redove. Prilazeći liniji fronta, oblači bugarsku uniformu i prividno saučestvujući u dejstvima bugarske vojske primče se našim odredima. amo pukom srećom ga srpski vojnici prilikom susreta nisu likvidirali, već su, otkrivši o čemu se radi, organizovali njegovo prebacivanje u štab naše armije, kod vojvode Stepe. Gotovo istog dana upriličen mu je pravi viteši doček, a simbolično u podne, zbog slanja ključnih dvanaest poruka našoj komandi, odlikovan je najvećim vojničkim priznanjem - Karađorđevom zvezdom sa mačevima. U istoj prilici francuska komanda odlikuje ga Krstom sa zlatnom palmom. Sa potvrdom herojstva na grudima ostao je na frontu još nekoliko meseci, nakon čega se pun nostalgije uputio kući, u selo Gajtane, kako bi sa porodicom obeležio svoju krsnu slavu - Svetog Jovana, posle punih šest godina. Usput je kupio slavsku sveću i vino, nestrpljivo čekajući dugo čekani susret sa najvoljenijima. ošavi u rodni kraj, umesto kuće je zatekao zgarište. Umesto porodice ga je dočekala vest da su mu majku, sestre, ženu i decu ubili Bugari. Srce junačko izdržalo je da slavsku sveću, umesto na trpezu, postavi na majčin grob i upali za pokoj duše najmilijih. Poštrapavši vinom grobove srodnika i naslednika, kao i zgasnute ostatke doma, stigao je samo da ispusti najbolniji krik, koji i danas odjekuje. Neka ova koluma bude krik heroja koji zaslužuje da ga pominjemo i pamtimo. Životna priča za film, za svedočanstvo o previsokoj ceni slobode i nemerljivoj hrabrosti onih koji su nam je darovali.
S
D