Naše dvorište
scene čine istrošeni igrači koji su na izborima dobili višestruko manje glasova od Belog Preletačevića; bez pojave novih lica, novih ideja i novog programa – jednostavno, dok ne počisti svoje dvorište, opozicija nema šta da traži.
D rugi utisak je da političko pisanije po internetu i društvenim mrežama sve više gubi smisao: jedni nekritički napadaju sve što vlast radi, dok drugi nekritički podržavaju sve što vlast radi. Takvo botovsko nadmetanje liči na utakmicu Partizan-videoton: puno „strateških“zamisli i koncepata, a u konačnom ishodu - golova nema. Tviter je postao mesto besmislenih prepucavanja; drago mi je da sve manje pišem o srpskoj politici na ovoj mreži, jer šta god napisali, uvek će se naći neko, sa jedne ili druge strane, da besmisleno kritikuje stav koji ste izneli.
T reći utisak je da je na ulicama Beograda sve više turista, da se sve češće čuju različiti svetski jezici: to me raduje, jer pokazuje da Beograd ponovo postaje deo sveta. Trend privlačenja turista treba nastaviti, a bilo bi korisno pokrenuti i nove inicijative za brendiranje Srbije kao atraktivne turističke i investicione destinacije: imamo mnogo toga u našem dvorištu što možemo da pokažemo i ponudimo. Treba razmišljati i o okruženju: ako mogu Slovenci da u susednoj Hrvatskoj stave reklamu za Postojnsku jamu na vozić koji vozi po Labinu, možemo i mi da promovišemo ono što imamo na još bolji i još efikasniji način. Ima i mogućnosti i prostora da se deluje.
N a kraju ovonedeljne kolumne i jedno vrlo lično zapažanje: proputovao sam prethodnih dana kolima Mađarsku, Sloveniju, Istru... Svuda smo bili domaćinski i srdačno dočekani. Putevi su dobri, sela uređena, turistička signalizacija izvanredna i jasno vidljiva. Ali, ljudi tamo imaju odgovornost prema sebi i svom okruženju: nema divljih deponija, flaša pored puta, prljavštine, parloga...
Budimo odgovorni i povedimo malo računa i o našoj predivnoj zemlji: biće lepše i nama, i onima koji dođu da nas posete.