Esbhb|-! Psibo!esbhb|
K
riza na liniji Beograd-skoplje završila se na najbolji mogući način, razgovorom Aleksandra Vučića i Zorana Zaeva. Dobro je i što je završena brzo, dan-dva pošto se pojavila, jer bi svako odugovlačenje štetilo odnosima dve zemlje, produbljivalo teorije zavere i uvlačilo ceo region u jednu neprijatnu priču. A problemi se uvek pojave, pa i među najboljim prijateljima, kakvi zaista jesu Srbija i Makedonija. Brzina kojom su Vučić i Zaev amortizovali krizu dokaz je da dvojica lidera ne žele da se kockaju sa sjajnim odnosima koje su dve zemlje izgradile tokom godina. ema nikakve sumnje da su Ambasada Srbije u Skoplju i njeno osoblje bili izloženi pažnji obaveštajnih službi. U Makedoniji se poslednjih godina dešavaju krupni, istorijski događaji, za čiji rasplet su zainteresovane i najveće svetske sile, pa je samim tim Skoplje već duže predmet snažne obaveštajne zainteresovanosti „kapitalaca“među svetskim službama. Sva logika kazuje da je u takvim okolnostima (promena vlasti, masovni protesti...) i srpska ambasada, kao izaslanstvo najuticajnije zemlje u regionu, pod „pažnjom“zainteresovanih. A sasvim je logično da Srbija, kada to prevrši granicu, povuče potez kojim će pokazati upravo to - zašto je najuticajnija zemlja u regionu. Zato su predsednik Vučić i Vlada odlučili da povuku prilično neuobičajen, ali smeo potez, da celokupno osoblje Ambasade Srbije u Skoplju vrate u Beograd. Posle toga, nema sumnje, na srpske diplomate u Makedoniji drugačije će se gledati. pak, i u Srbiji posle ovog slučaja ostaje dosta posla. Pre svega, da se utvrdi da li je među službenicima bilo i onih koji su interes svoje zemlje stavljali utod-ruzagši ptolajne,ndaojpuutišctaajnjuijćai znemkilmja„ujarčeigmio“nigur.azčaitmoasu dparezdasveirdenuiknvauščeićdipvlloamdatosdklouči oilbi daavepšotvaujnkou dpvriolirčišntoen. Teoujoebničeadjoepnu, asltiivsom. enoapsoktoepzs,kdiascluečloakj nuepćneo boistoi sbtlajevaljmenbaatsaačdkeasurkboijleikuosskeoupnljaušvermateobuabveošgtarajndo. bpeozsble dtongoas,noem saisutemmnujen,enaotskrlposnkee„dtriupleomjaabtuekue“kmoajekesduo, envijei dnrtugaalnčoij,edćoepussetgille ndeažtie. ljeni prodor.
RI paička, irud Shroblbijri upkosjelesovvoojegvsrelumčeanjaoo, psrtialijkeodmosjetdanpeoslao.dppreo sevteagma,ildoašesveiućtuv,radpi doasllei jzeamjeedđnuičsklougžbise-nipcijmanajabiflolaišoenvihiskoijjai ,spuoimntaelroeesusfvoorijčenzoemi pljreijastealvjsljkaili hutderoudgai pklažne, dsolopbuišnteakj ućdi onberkuimve„sjatč, oimdl“uikguraočsimrbaiji kdoajuzajevizraehuvnaaljšuejudćiipnlojemgaotvsokmo izovbeašvteašjutabjinoosdpvroer-imštaen. Tdoajedonneedsoepupsretidvsoe. dnnaiskksoapds.kmi siloluščeavjinćemćue jbei,ti nsetasvaljselnuašatavčšikgaaudkolkikraojsae, rueknaoš:e“mznoabma!v”ehšotlabjnruokjbeešzobkeidrannousnpoitmaos: i“sktaekmoujenme otgkuloćneed„atrzunlaešja, tbouskaem“jkaopjeresduv, eavseanttauuaglnoov,odroiopsuastpilrendesežedlnjeiknoi mpr?o!d” oars. loba mu ičardje pomalo Holbruk ciničnoje svojevremeno,i pobedonosno prilikom odgovorio: jedne “opdapmoosjei teapmrisloluššekvuićju!,”ašptaosgloedzdaajejednmičilokošeg-isvpiićjahntjeaofdlaašpeovsitsikginjae,tpimome,ahlolbeurufkouričtonnoiijepbriijlaotneiltj-i smkiehštneo, dnaitikzaažbeasvnloob, i noedktuogdtorbernuuvtkeastn,iojeddlaunku o tserlbeifjoi nksokjui rjaezzgaohvvoarlnjuijjeuoćbi najveigoovvaonmamizbvaesšatadjeusbaiod. Ssipgruermanansadma doanj evseučpirćeidseendtinfiikosvaado.mmniloogšoeveić i pmroubjele, mneusaamslbuašsaavdšiiugsakdooplkjuranjae,groešktaooj:e“ztonaomfa!n”zhiovnlbi ruakd juesšmoekrierannkuapsirtpasok: o“kmaoksoojbelmjuoi gaumćbeadsadorzun.aašli,otozbsialjnmi djaržparvendicviataskavtae sutgvoavroi nrieoizsnaopsre du-javnsoesdtn,inkaopmij?a!c”ua.sveloćbiahmreušejekpaomozabloiljcniinljiučdnio. i pobedonosno odgovorio: “Pa moji te prisluškuju!” Šta god da je Milošević hteo da postigne time, Holbruku to nije bilo niti smešno, niti zabavno, i od tog trenutka nijedan telefonski razgovor nije obavio van Ambasade SAD. Siguran sam da je Vučić identifikovao mnogo veći problem u Ambasadi u Skoplju nego što je to ofanzivni rad usmeren ka srpskom osoblju i ambasadoru. Ali ozbiljni državnici takve stvari ne iznose u javnost, na pijacu. Već ih reše kao ozbiljni ljudi.
N
I
R