Baka mi je isplela PARTIZANOV DRES! Od domaćih košarkaša idoli su mi bili Moka i Kića. Od stranih sam se divio Ajzeji Tomasu jer je igrao u „leđero stilu“
Da se „Kada sam bio klinac, nije bilo moguće kupe crno-bele majice. Nosio sam vuneni dres, nimalo lagodan“, priseća se Sale
N. SLIJEPČEVIĆ
Milina je slušati Aleksandra Đorđevića, možda i poslednjeg našeg košarkaškog romantika...
Aktuelni selektor nas pričama za laku noć vraća u detinjstvo, u neko lepše vreme. Tera nas na osmeh. Ovog puta prenosimo deo opširnog intervjua datom za „Sport klub“, i to deo u vezi sa počecima velikog majstora košarke.
- Odrastao sam uz idole i oni su mi bili vodilja, da ne kažem - zvezda vo- dilja. Zakačio sam to odrastanje u Jugoslaviji. Nisu tu bile samo osobe iz sporta i iz košarke. Bile su tu i harizmatične figure kao, recimo, Gaga Nikolić. Voleo sam ga staršno i kao glumca i kao osobu. Bilo je tu dosta faca sa beogradskog asfalta. Imao sam sreću da upoznam Gagu. Moji košarkaški idoli kod nas su bili Moka i Kića, oni su bili bekovski par reprezentacije koja je vladala svetom. Kada su oni žarili i palili planetom, s ocem sam se budio da gledam Svetsko prvenstvo u Manili i tada sam odlučio čime želim da se bavim. Od stranih igrača idol mi je bio „pravi” Ajzea Tomas, igrao je u „leđero stilu”, odnosno opušteno sa osmehom. Bio je neustrašiv, sve je radio za pobedu. Sviđa mi se i posao koji sada obavlja kao NBA komentator - priča Đorđević.
Sale nacionale objašnjava kako je kao sin velikog zvezdaša Bate Đorđevića on na kraju završio u Partizanu.
- Sećam se čudne situacije kada je moj otac bio trener Crvene zvezde i kada su u onom fantastičnom derbiju igrali protiv Partizana, kada je Duci Simonović ubacio 61 poen u „Pinkiju”. Bio sam na tribini i mahao Partizanovom zastavicom dok je moj otac predvodio crveno-bele. U tadašnjem listu „Tempo“osvanuo je naslov „Sin protiv oca”. Inače, tašta mog oca bila je udata za mog dedu, koji je bio partizan, a poginuo je 1944. godine. Tada nije bilo da se kupe crno-bele majice, ona mi je sašila prvi dres, crno-beli, od lagane vunice, a taj materijal nije nimalo lagodan za nošenje. Ali šta sad, dres preko glave, pa šut u zadnjicu i idi ispred zgrade. Levo crvenobeli, desno crnobeli, ja u mojih pet godina sa ovim mojima i tako sam počeo da navijam za Partizan. Bilo je mnogo partizanovaca u kraju u kojem sam odrastao, naročito u ulici Džona Kenedija u Novom Beogradu.