Upoznajte ČAČAK
Čačak se prvi put pominje u 18. veku u Studeničkom tipiku Čačak je bio prestonica župana Stracimira, brata Stefana Nemanje U selu Trnava kod Čačka septembra 1814. izbila je Hadži Prodanova buna U gradu je 1837. počela sa radom Gimnazija Čačak je 1921. go
U Čačak se danas dolazi da se kupi auto, da se dobro jede, jer je ovde najviše pečenjara po glavi stanovnika u Srbiji. Ali u Čačak se dolazi i zbog istorije i kulture
Gde god da zabodete ašov u centru Čačka, pronaći ćete neku antiku. Na Jelici se nalazi arheološko nalazište Gradina, vredne stvari se čuvaju u Narodnom muzeju, u zgradi koju su sagradili još Obrenovići, dok je u centru grada, ispred Gimnazije, spomenik Nadeždi Petrović, rođenoj Čačanki, rad Ivana Meštrovića, jednog od najvećih vajara 20. veka. I to nije sve, Nadežda u Čačku ima i svoju galeriju, koja odavno prevazilazi lokalne okvire.
Jovan Obrenović, brat kneza Miloša, za svoje potrebe sazidao je 1835. konak. Na konaku se nalazi jedini sačuvani grb Obrenovića u Srbiji, a danas je u njemu Narodni muzej, koji čuva mnoge predmete iz rimskog i praistorijskog doba. Za ljubitelje umetnosti galerija „Nadežda Petrović“predstavlja atrakciju koja se mora posetiti. Galerija ima četiri zbirke, koje sadrže 394 eksponata, dok je u samom prostoru održano više od 300 izložbi.
Ono što Čačak još ima, a što nijedan drugi grad nema jeste jedinstvena spomen-kosturnica u kojoj zajedno počiva 914 vojnika. Iznad njihove večne kuće podignuta je piramida sa obeležjima pravoslavne, katoličke, mojsijevske i muhamedanske vere. Ovaj kameni beleg, koji je proglašen za nacionalno kulturno dobro svrstano u red posebnih obeležja srpske istorije, predstavlja jedinstveni spomenik na svetu, zato što su na istom mestu sahranjeni i agresori i oni koji su svoj život izgubili braneći Čačak u Prvom svetskom ratu.
O burnoj prošlosti Čačka možda najbolje svedoči crkva iz 12. veka, koja se nalazi u samom centru grada. Od 1506. godine Turci su je nekoliko puta pretvarali u džamiju, a Čačani je vraćali u crkvu, poslednji put 1834. godine.
Nedaleko od Čačka smestila se na Zapadnoj Moravi i jedna od najlepših klisura u Srbiji, između planina Ovčar i Kablar. Ona je usečena u planinski masiv, sastavljena od škrljica, ali ima i blage nagibe sa šumovitim zaravnima. Njenoj lepoti doprinose i dva veštačka jezera, stvorena posle Drugog svetskog rata, hidrocentralama „Ovčar banja“i „Međuvršje“. Od ostalih krajeva u Srbiji ovu klisuru izdvajaju i mnogobrojni manastiri na levoj i desnoj obali Morave. Po njima i po samoj prirodi ceo kraj dobio je u narodu naziv srpska Sveta Gora. Retko gde je na tako uskom prostoru sagrađeno toliko manastira, kojih ovde ima 10. Ono što je još vredno i lepo u ovoj klisuri, udaljenoj 18 kilometara od Čačka, a od čega zastaje dah i što trajno ostaje u sećanju, stvorila je priroda: bogata i živopisna flora i fauna, proplanci, strme litice, planine, pašnjaci, ali povrh svega mnogobrojni izvori zdrave vode, čak 38, koji su, poput dragulja, rasuti u ovom krajoliku.