Nervozni ambasador
mandata. Ovih dana, Aleksandar Čepurin, njegov naslednik na funkciji, uradio je nešto slično. Govoreći za medij sa kojim deli poslodavca - rusku državu, ismevao je američkog diplomatu Hojta Brajana Jia, usudio se da osporava ispravnost strateškog puta u EU koji je Srbija izabrala, a opoziciju optužio da radi protiv svoje države!? Čepurin nije ništa izrekao u afektu ili omaškom, on je iskusan i vešt diplomata. Sve što je rekao u intervjuu „Sputnjiku“apsolutno je zvaničan stav Ruske Federacije i tako ga jedino treba posmatrati. Strateški poslovi Rusije na Balkanu ne idu baš najbolje u poslednje vreme. Mnogo su investirali, a ništa nisu dobili ni u Crnoj Gori niti u Makedoniji. Ostala je još Srbija, i otuda možda prejake reči ruskog ambasadora koje više odišu nervozom nego čvrstinom i samopouzdanjem jedne velike države, koju on privremeno zastupa. li da napustimo na ovom mestu teren politike, ambasadora i strateških igara. Ono što može biti novost u matrici po kojoj je odavno postavljena percepcija Rusije i Rusa u očima Srba tiče se polemike koju je otvorila TV serija „Senke nad Balkanom”, a povodom načina na koji su predstavljeni ruski emigranti u tek stvorenoj Kraljevini SHS. Mnogi rusofili među Srbima mršte se na scene u kojima Rusi liferuju narkotike u Srbiju, ponašaju se bahato i nipodaštavaju vlasti zemlje koja im je pružila utočište. Iako Dejan Stojiljković, jedan od autora, precizno odgovara da su to istorijske činjenice, pa i podseća da su mnogi od njih tokom Drugog svetskog rata položili zakletvu Hitleru i borili se protiv Srba. Možda ambasadorska nervoza potiče i odatle? Moć televizije je ogromna, a još kada se u njenom najpopularnijem programu ruši pozitivan stereotip o „braći Rusima”, ima razloga da se zazvoni na uzbunu.
Na raširenoj predstavi o Rusima kao vrhunskim zaštitnicima Srba i Srbije kako kroz istoriju, tako i dan-danas, ova velika i moćna zemlja gradi svoje opipljive i pragmatične interese u odnosu na Srbiju, ekonomske, političke, vojne... To nije fer, ali je legitimno i funkcioniše sve dok sami to dozvoljavamo.
A