HOLANĐANIN KINESKO-INDONEŽANSKOG POREKLA REŠIO DA BUDE SRBIN Svi beže iz Srbije, a ja hoću u Srbiju
Pre tri godine je postao pravoslavac, počeo da slavi Svetog Nikolu i sam naučio srpski jezik toliko dobro da je i ćirilicu uspešno savladao
Otac mu je pola Kinez, pola Indonežanin, majka Holanđanka, a on je Srbin iz Holandije! Bonanza Tan (25) iliti Bogdan, kako mu glasi kršteno srpsko ime, pre sedam godina je prvi put došao u Srbiju i zaljubio se, ali ne samo u jednu devojku, već i u našu zemlju, narod, pravoslavlje i kulturu. Iako je njegov trogodišnji emotivni odnos sa Srpkinjom davno prekinut, njegova veza sa Srbijom traje i trajaće zauvek jer je, kako kaže, postao naš pravoslavni brat.
Sa svega 18 godina, Bonanza je sa kik-boks reprezentacijom Holandije došao u Beograd na svetsko prvenstvo za omladince i tada upoznao našu devojku, zbog koje se neprestano vraćao u srpsku prestonicu.
Obožava Đanija i Smederevca
osećam da pripadam ovoj kulturi. Majka mi zbog toga stalno govori da sam verovatno u nekom prošlom životu bio najveći Srbin na svetu. Meni je mnogo lepo kod vas, uprkos tome što mi ljudi pričaju da je u Srbiji život veoma težak, ali i u Holandiji je tako. Srpski prijatelji su me nazvali „crni sin”, jer svi beže odavde, a ja sam jedini koji stalno dolazi i ima želju da ostane - priča Bonanza, koji je najviše oduševljen načinom na koji je svaki put ugošćen u srpskoj kući.
Gostoprimstvo je za njega nešto što Srbe čini posebnim u odnosu na druge nacije i po njegovom mišljenju svi treba da uče od nas.
- Sve što radite, radite sa mnogo emocija. U svemu dajete 100 odsto sebe. Meni se to mnogo dopada, jer to ne možete videti u Holandiji, mi smo mnogo hladni ljudi. Vi ste uvek tu jedni za druge kad je najteže i uvek ste spremni da pomognete, u šta sam se mnogo puta i sam uverio. Osim toga, izdvojio bih i srpski patriotizam, jer prvo što sam naučio je pozdravljanje sa tri prsta. Vaša ljubav prema domovini se retko sreće, a to kod Holanđana nije izraženo. Zato ja kod kuće imam srpsku zastavu, dok holandsku viđam samo na institucijama - kaže ovaj srboljubac.
- Srbi su veseo narod. Ovde se stalno nešto slavi, uvek ima nekog veselja. Zahvaljujući tome zavoleo sam kafane, splavove, muziku, sarmu, pečenje i rakiju. Čak sam i naučio da pečem prase. Znam i užičko kolo da igram, ali se neću zaustaviti na tome, jer mi je želja da naučim sva da igram sva kola - ushićeno priča Bonanza, kome je najžalije to što zbog posla i papira ne može češće da posećuje našu zemlju. Njegova najveća želja je da se oženi Srpkinjom, ali nikako zbog državljanstva, već isključivo iz ljubavi.
- Mnogo bih voleo da kupim stan ili kuću u Srbiji, da nađem ljubav, da mi Srpkinja bude žena - sa nadom u očima priča Bogdan.