Ne prosi devoj k AKO VIDIŠ TRUDNICU! POKLON
ALO! SERIJAL O OBIČAJIMA POVEZANIM SA NAJVAŽNIJIM TRENUCIMA U ŽIVOTU
Zašto zlatni ili srebrni prsten, koji kamen donosi sreću, a koji je baksuzan, šta se poklanja za veridbu, samo su neki od običaja u vezi sa prosidbom koji su postali deo srpske tradicije.
PROSIDBA
Prosidba je čin tokom kojeg mladić pita devojku da se uda za njega i po pravilu to je intiman trenutak. Običaj je da muškarac klekne pred svoju izabranicu jer je to znak poštovanja prema njoj. Ukoliko devojka pristane, mladić je daruje prstenom. Nekada je bio običaj da mladić pre prosidbe razgovara sa mladinim ocem i od njega traži dozvolu da zaprosi njegovu ćerku.
Postoje verovanje u narodu da je ukoliko prosac na putu ka devojci vidi trudnu ženu, monaha ili slepog čoveka brak osuđen na propast i tog dana ne treba da prosi svoju izabranicu. Međutim, ukoliko na putu primeti vuka, goluba ili kozu, to je znak da će ga devojka prihvatiti za muža i da će imati srećan i dug brak.
Nekada je bio običaj da mladoženjin prijatelj ili neki član porodice poseti mladine roditelje i da ih pita da li je devojka za „davanje”, odnosno da li bi se udala za mladića.
VERIDBA
Nakon prstenovanja, par se dogovara kada će napraviti veridbu čin kada se dve porodice zvanično upoznaju i time obeležavaju zavet. Obavlja se u domu buduće mlade, budući mladoženja dolazi u njenu kuću sa članovima svoje porodice i najbližim prijateljima. Porodica verenice priprema svečani ručak ili večeru i tada se razgovara o datumu venčanja, broju zvanica, podeli troškova. Taj običaj je ranije bio formalnost, razgovaralo se o mladinom mirazu. Danas se taj događaj odvija uz darivanje, veselje i muziku. Pravilo je da veridba traje između šest meseci i jedne godinu.
PRSTEN
Kada zaprosi svoju izabranicu, i ukoliko ona pristane, budući mladoženja joj stavlja prsten na domali prst leve ruke. Tog trenutka oni postaju verenik i verenica. Prsten bi trebalo da bude od zlata ili srebra, jer čistoća plemenitog metala simbolizuje vernost i neraskidivost veze. Postoji verovanje u narodu da verenički prsten ne sme da se menja da se budućem bračnom paru ne bi
promenio život nagore. Takođe, smatra se da ukoliko devojka pogleda prosca kroz verenički prsten, obezbediće njegovu večnu ljubav. Nekada se prsten birao sa određenim dragim kamenom koji nosi određeno značenje - rubin predstavlja poštovanje i vernost, brilijant večnu ljubav. Biseri se izbegavaju jer se veruje da donose suze i tugu.
Običaj darivanja mlade je toliko star, da je postao neizostavan deo veridbe. Po dolasku u nevestinu kuću, svekar i svekrva svoju buduću snahu daruju zlatnim nakitom - lančićem ili narukvicom, u znak zahvalnosti što želi da se uda za njihovog sina. I ostali gosti daruju verenicu. Taj običaj je opstao jer se verovalo da darivanjem pokazuju porodici buduće mlade da će devojka biti zbrinuta tokom bračnog života. Takođe, i porodica buduće mlade poklanja mladoženji belu košulju. Danas se uglavnom kupuju pokloni koji su namenjeni i devojci i momku, i to su uglavnom figurice anđela, slike...
Postoji verovanje da je ukoliko prosac na putu ka devojci vidi trudnicu, monaha ili slepog čoveka brak osuđen na propast i da tog dana ne treba da prosi svoju izabranicu