OPTUŽIVALI SU ME LAŽOVI!
Veselin Šljivančanin, penzionisani oficir JNA i haški osuđenik, u intervjuu za „Alo!” govori o zatvaranju Haškog suda, mukama kroz koje je tamo prošao, o presudama Ratku Mladiću i Slobodanu Praljku, kao i o svom odnosu sa predsednikom Srbije i liderom SNS-A Aleksandrom Vučićem.
Ponovo je Veselin Šljivančanin u centru zbivanja i opet ga napadaju.
- Tako je. Napadaju me razni plaćenici i Šešelj.
Kome to smeta Šljivančanin?
- Pojavila se neka inicijativa mladih, valjda iz organizacije Nataše Kandić, kojima smeta moje pojavljivanje. Njima je najvažnije da se nigde ne pojavljujem i da ništa ne pričam. Zašto? Zato što im smeta istina. Oni nisu ništa sporno našli u mojim govorima i knjigama, pa da kažu - evo, Veseline, tu si slagao i to je sramota. Njihova jedina kritika je „ti si ratni zločinac“. Kako sam ja to zločinac?
Napali su tako i generala Lazarevića?
- Šta njih briga šta to Lazarević ili Šljivančanin pričaju, ako im to što kažemo valja, neka uzmu, ako ne, neka promene kanal ili ne slušaju to. I ja kad nešto ne mogu da slušam na televiziji, promenim kanal.
Iste kritike iz Hrvatske dobijate i u Srbiji?
- Zanimljivo je to da sve što pričaju Hrvati protiv mene, pričaju i plaćenici u Srbiji. Hrvatska je spremila novu tužbu protiv mene i nalazim se na njihovoj crvenoj poternici.
Šta piše u toj tužbi?
- Piše da su vojnici pod mojom komandom navodno ubili 10.000 hrvatskih civila i traže da mi se sudi u Zagrebu ili Osijeku. Oni, međutim, nigde ne navode gde su to toliki ljudi ubijeni, nego eto tako, ubijeni su. Vukovar ne pominju, već se bave izmišljotinama. Jednostavno, nezadovoljni su, mrze i onda traže bilo kog lažova koji će reći da je neko negde ubijen kako bi nekog jurili.
Napada vas i Vojislav Šešelj?
- Ja sam sa njim još u Hagu raskrstio. Meni se ne sviđa njegovo ponašanje, ne podržavam to. Svako ima svoje, tako i ja. Šta ima tu da pričam neke velike priče i da maštam. Jednostavno, granice crtaju velike sile i tu je kraj. On ima pravo na svoj stav i ja to poštujem, neka priča i laje, ali s njim nemam šta da polemišem.
Kritikuju vas zbog „jugoslovenstva”?
- Ne volim da pričam sa ljudima koji su se predstavljali kao veliki Srbi, nosili nož u zubima, a onda kada je trebalo da se brani narod, prvi su pobegli. Pogledajte na primer Vuka Draškovića... Ja, jednostavno, ne mogu tako. Ko može sa mnom, može, ko ne može, hvala mu.
Kako gledate na zatvaranje Haškog suda?
- Oduzet mi je najlepši deo života. Mnogo sam problema i nepravde doživeo zbog tog suda. Čak sam zbog njega progonjen i od nekih svojih sunarodnika. Najgore mi je bilo što su mi pisali najmanje tri optužnice.
Zašto su vam pisali tri optužnice?
- Zato što su tražili lažove, koji će bez imena i prezimena, sakrivenog lica doći i pričati svašta. Onda su prema tim izjavama pisali optužnice kako bi mogli da me osuđe. Hag i međunarodna zajednica su hteli da unište zemlju. Kasnije im je smetao Milošević, pa su nas i bombardovali, pa su došli novi podanici od 2000.
Šta je zaista bio problem Srba u Hagu?
- Mi smo imali problem i sami sa sobom. Oni su nam namer-
no odugovlačili suđenja kako bi vreme prolazilo dok prikupe lažne dokaze, a u stvari su uzimali pare, a advokati? Njima je odgovaralo da procesi dugo traju kako bi uzimali veće dnevnice. Ako neko ima dokaza za zločine, onda on lepo izađe i kaže: „Veseline, izvoli, radio si to i to”, i molim lepo. Nisam ja za to da neko protiv mene svedoči, lepo mi sve što imaš kaži u oči, čega se bojiš ako sam zaista kriv? Ako je sve to tako, šta će ti onda lažno ime, prekriveno lice? Ne, već ti ljudi pričaju laži.
Kako komentarišete samoubistvo Slobodana Praljka?
- Ne kažem ni da je to junaštvo, a ni kukavičluk, ali se tom gestu mora odati neki vid priznanja. Nije on bez veze otišao u smrt. Dobro znam kako ljudi tamo žive i kako podnose sve to. On je to smišljeno uradio. On je, recimo, mogao da se ubije u ćeliji, ali to niko ne bi znao, rekli bi - umro čovek. Ovako, on je javno, u sudnici i pred kamerama, gledao sudiji u oči i popio otrov. On je njima tamo svima poručio - čekajte, bre, ne može tako da se radi.
Družili ste se s njim u Hagu?
- On je meni prišao u Hagu i rekao: „Gledam te kako se ponašaš, ti si dobar čovek i imaš svu moju podršku i zaštitu, nisi ni ti onakav kakvim te predstavljaju.“Eto, takav je bio. Čujem sad da bi uskoro izašao na slobodu da se nije ubio, ali verujte, nije sloboda sve, ako su vam uprljali ime.
Podržavate li predsednika Aleksandra Vučića?
- Ja sam zahvalan gospodinu Vučiću i njegovom bratu za pomoć i podršku koju su mi pružili kada sam uhapšen i kada sam se borio u Hagu. Poručio sam Vučiću da sam spreman da mu pomognem na onom nivou na kojem mogu i da sam uz njega jer znam da je patriota. Ja se ne stidim zbog toga, podržavam ga i podržavaću ga.