Povratak velikog cenzora

Neću da se bavim samom kandidaturom Dragana Đilasa za gradonačelnika Beograda. O tome će svoje mišljenje dati građani na izborima. Ono što me u ovom trenutku više zanima jeste kako su oni koji Vučića optužuju za diktaturu i medijski mrak prihvatili najcrnjeg cenzora za svog mesiju. Moram da ih podsetim na to jer su, izgleda, za pet godina potpuno zaboravili kako je Đilas postrojavao medije u Srbiji u vreme kada je preko svojih kompanija gospodario oglasnim prostorom.

Š ta je smelo da se piše u Đilasovo vreme? Bukvalno ništa, jer su uredničke glave letele i zbog benignih tekstova poput jednog u kojem se govorilo da kasni zaprašivanje komaraca.

I ne samo to, tajkun Đilas je zajedno sa tajkunom Miškovićem bio vlasnik dnevnog lista “Pres”. Obojica su se povukli 2012. i ugasili novine kad se promenila vlast, a time i mogućnost za privatne mahinacije državnim parama. I sad me baš zanima kako će Saša Janković, Vuk Jeremić i ostali koji će se sakriti iz Đilasovog kišobrana objasniti svojim slobodoumnim biračima da se bore protiv medijskog mraka. Kako će svi ti akademici i umetnici stati iza medijskog cenzora za koga je i Mira Marković sa svojom julovskom ekipom beba. (Ne mislim na Bebu Popovića).

J edva čekam da vidim u istom stroju Đilasa sa Borkom Pavićević i “Ženama u crnom”. Biće to kompletan cirkus. Ali sva je prilika da će se na predstojećim izborima ujediniti pas i mačka samo kako bi Vučiću skinuli glavu. A sve samo zbog toga što je pokušao da uradi nešto za Srbiju.