Hoću Cia, neću Bia?!
Imamo dosta nezaposlenih. Jedni ne mogu da nađu posao, a drugi biraju šta će da rade. E, upravo među tim drugima krije se veliki potencijal na nameštenje u CIA, koja je proteklih dana raspisala konkurs za špijune iz celog sveta. To što se za platu od 160.000 dolara godišnje traži samo da znate srpski jezik sigurno će biti dodatni podsticaj da se prijave dangube koje po ceo dan vise po kafićima.
O ni ionako znaju i ko je ko, i ko je čiji čovek, i ko je gde maznuo masnu lovu, pa im neće biti teško da odgovore na poslovne zahteve CIA. Jednostavno, za ono što inače rade još će ih neko dobro plaćati. a li ponuda nije samo za njih, traže se i oni koji dobro vladaju društvenim mrežama i drugim javno dostupnim izvorima informacija (takozvani oupen sors). Siguran sam da bi svaka prosečna domaćica u Srbiji ispunila ove uslove, pošto je tradicionalno štrikanje i kuvanje ručka odavno zamenjeno gubljenjem vremena na Fejsbuku, Tviteru ili Instagramu. ko zna koliko se informacija, korisnih za CIA, za minule godine dangubljenja skupilo u njihovim glavama.
P oseban slučaj su domaći političari i stanke. među onima koji već ne rade za CIA sigurno ima puno stranačkih i državnih funkcionera koji bi to želeli, ali niko do sada nije našao za shodno da ih regrutuje. mučeni Saša Janković je, recimo, pregoreo čekajući da ga zaposle u BIA, pa se tek onda okrenuo prema strancima. Siguran sam da i u vlasti i blizu nje ima dosta onih koji bi pohitali da im daju tako privlačan posao. Ne samo zbog zelenih novčanica već, u prvom redu, radi prestiža. Jer kod nas je sve “in”, osim toga da radiš za sopstvenu državu.