Zna se gde se šire noge!
Š to mi Srbi znamo sami sebe da pokopamo, pa to niko drugi ne ume! Ne treba nam ni virus, ni osiromašeni uranijum, sami ćemo da se istrebimo. Aj’ što znam žene od 50+ koje su decu rodile i „svoje odradile”, pa kod lekara neće makar im iz gaća varnice sevale, nego sam počela da upoznajem i žene koje se spremaju da zagaze u četvrtu deceniju, a noge nisu raširile samo tamo gde treba kod ginekologa!
M ene je, bre, od takvih sramota! Ne znam šta pametno takvima da kažem. Sve im kao maloj deci objašnjavam kako jeste da nije baš kao odlazak na kolače, ali da se preživi... Ne, stvarno Sve mogu da razumem - i da je neprijatno, i da boli, i da nije lako naći dobrog lekara, a znate li šta je najteže? Vratiti izgubljeno zdravlje! Ne pričam napamet - iskustvo! A i žena sam, pa sam utvrdila gradivo.
K ako da vam kažem, vaša roba - vaša stvar, ali nemojte posle da vičete kako vas je strašna nesreća zadesila, pa vam karcinom našli već kad je bio u neizlečivoj fazi. Ili da kukate nad zlom sudbinom koja vam ne dozvoljava da se ostvarite kao majka. Neću ni ja vama tada reći: „Same ste krive”, biće mi žao.
J edino što je u celoj ovoj priči pozitivno, ako takav termin uopšte i smem u ovom slučaju da upotrebim, jeste to što žene nije blam da priznaju da kod ginekologa u životu nisu kročile ili da to čine samo kad baš zagusti. Ono o čemu niko ne priča jeste činjenica da ovom zemljom na desetine hiljade muškaraca hode a da ne znaju ni da postoji urolog. Da ne širim medicinski dalje šta sve oni „dole nose”, pa ženama prenose, a žene se ne kontrolišu Jasno vam je šta hoću da kažem?