NEPOKORENI BARJACI
Srbi su gubili bitke, ali nikada nisu izgubili nijednu ratnu zastavu tokom Velikog rata. Nijedna od pedeset jedne pukovske zastave nije postala ratni plen niti bila predmet poniženja protivničkih vojski, iako su na sve načine pokušavali da ih se dokopaju. To je jedinstveni slučaj u istoriji ratovanja.
Prve godine Velikog rata ovenčane su neverovatnim podvizima naše vojske. Pobede na Ceru i Kolubari i danas se smatraju najslavnijim danima srpske istorije. Nakon strašne pandemije tifusa usledila je silovita troinvazija centralnih sila. Izmučena vojska napušta Kraljevinu, povlači se preko Albanije i kasnije se evakuiše na Krf. Kraljevina Srbija ostaje za njima, okupirana od agresora.
Maršal Avgustin fon Makenzen 1915. izveštava nemačkog cara Vilhelma Drugog o slomu Kraljevine Srbije i pobedi nad našom vojskom. Odiševljeni Vilhelm zatražio je bar jednu zastavu kao pobedonosni trofej, ali maršal Makenzen ga je svojim odgovorom da ih nema začudio i razočarao.
Dana 30. novembra 1911. kralj Petar Prvi uručio je zastave pukova komandantima. Na jednoj strani zastave je dvoglavi nemanjićki beli orao sa srpskim štitom, a na drugoj ikona Sv. Andrije Prvozvanog, slave prestone porodice Karađorđević. Pod ovim zastavama srpska vojska borila se u dva balkanska i u Prvom svetskom ratu. Od pedeset jedne zastave, jedna je pripadala kraljevoj gardi, dvadeset zastava bilo je od pukova prvog poziva, četiri je dato konjičkim pukovima, jedna žandarmeriji, petnaest pukovima drugog poziva, pet divizijskim konjičkim pukovima i pet konjičkim divizionima.
Danas se u Vojnom muzeju u Beogradu nalazi sačuvano 47 pukovskih zastava. Zastava slavnog Gvozdenog puka, odnosno Drugog pešadijskog puka „Knjaz Mihailo“prvog poziva Moravske divizije, bila je pogrebni pokrov na sahrani kralja Petra Prvog Karađorđevića i postoji uverenje da je s njom i sahranjen. Za ostale zastave smatra se da su uništene da ne bi pale u ruke neprijatelja.
Srpska vojska je ginula, ali su se zastave ponosno vijorile, slaveći žrtvu koju je srpski vojnik podnosio prizivajući slobodu. Veliki rat prepun je svetlih tragova predaka koje ne smemo izgubiti. Svaki nastavak ovog feljtona skloniće tamu zaborava sa njih.