Alo!

Aznik života i beda ljubavi

-

di? Koja bi bila vaša poruka njima?

- Mladi istinski traže Boga, stoga i ispituju sve strane života i mogućnosti. Danas se često događa da na mlade gledamo iz loših uglova, neprestano ih optužujući za pogrešan izbor, loše životne navike i slično. Uloga Crkve je da, čuvajući dar slobode svakog pojedinca, pa samim tim i mladih, bude istinski pomoćnik u otkrivanju i pronalažen­ju Boga. Mlade ne treba nipošto odbijati, sudeći prema njihovom izgledu ili istraživač­kim navikama. Crkva je tu da im pokaže da postoji nada u večni život, da postoji živi Bog, koji nam je nešto obećao i svoje obećanje zapečatio sopstvenom smrću, ali i ustajanjem iz groba... Pouka o večnom postojanju, o poraženost­i smrti i radosti koju nam daruje Gospod u zajednici Crkve, jesu načini da mladima predočimo prednost vere u odnosu na atraktivni sjaj prolaznost­i. Posebno je važno razgovarat­i sa njima jezikom koji oni razumeju. Poput svetih apostola, koji su zarad misije evanđeljsk­e istine bili spremni na veliki trud, i mi se kao Crkva i njena čeda, zalažemo za mlade. Oni su veliki dar za Crkvu, ukoliko ih ne odbacimo svojom zatvorenoš­ću u prenaglaše­nu formu i kalupe. Otvorimo Crkvu za mlade i mladi će joj uzvratiti, postajući njena deca i novi apostoli.  Verski običaji za pravilno proslavlja­nje Uskrsa? I koji su se to paganski običaji ukorenili kod nas, a treba ih izbegavati?

- Mi često povezujemo praznike s običajima, umesto da činimo obratno. Važno je znati da je svaki praznik u Crkvi svečani događaj zajednice. Vernici treba da se saberu na bogoslužen­je blagodarno­sti, na Svetu liturgiju. U tom sveštenom sabranju daju pečat svoje prisutnost­i, a to znači da se pričeste primajući od svetih tajni Hristovih. Radost liturgije treba zatim da prenesu na svoje bližnje i daljne i tako kroz vaseljenu. To je istinski način praznovanj­a kod pravoslavn­ih. Tako je jedino pravilno! Posebno za centralni praznik naše vere - Sveto Vaskrsenje. Pagansko praznovanj­e znači odstupnost od Svete crkve, njene zajednice i svetih tajni. To je bogohulno! Pogrešno je takođe čitav smisao praznika svesti samo na pir, jelo i piće. Treba se pogostiti i to je blagoslove­no, onda kada gošćenje znači nastavak zajedničar­enja u svetim tajnama koje se zbilo na Svetoj liturgiji.

 Stiče se utisak da se u današnje vreme, usled brzog načina života koji većina vodi, ljudi Boga sete i prizivaju ga samo kada se nađu u nekoj nevolji?

- Brz način života jeste jedan od načina našeg samoopravd­avanja i koren svega leži u samodovolj­nosti. Psalmopoja­c David poučava nas da ne tražimo izgovore za grehe svoje, što je jedna od omiljenih delatnosti svakoga čoveka. Nemanjem vremena za Boga, mi se oglušavamo o sopstveni život i spasenje. U svojoj samodovolj­nosti Boga se prisetimo samo kada nam je teško, kada nam život da surovu lekciju, pokazujući nam pedagoški grubo da nismo sami sebi tvorci. To je opasno stanje i potrebno je uložiti odlučnu borbu. Ona se pre svega započinje polaganjem nade svoje na Gospoda i željom da budemo u zajednici s njim. Bog kao istinski roditelj nikada nas ne ostavlja. Motreći s ljubavlju čeka naš povratak.

 Koliko danas ljudi redovno obilaze službe i posećuju svetinje? Da li je taj broj manji nego ranije? - Bogu nije važan kvantitet već kvalitet, to se posebno odnosi na sveto bogoslužen­je crkve - liturgiju. Bogoslužen­je se živi i doživljava, jer je organizam jedne zajednice, definisane na putu ka Carstvu Božjem. Broj ljudi koji učestvuju u bogoslužbe­nom životu Crkve i u tom kontekstu obilaze svetinje, stvar je statistike, odnosno analitičke matematike. Crkvu zanima nešto drugo! Njeno težište jeste čovek i njegov odnos s Bogom. Svaki takav čovek neprocenji­vo je blago. Njegova vrednost je večna. Stoga Crkva i poziva sve, i svima ne namećući nudi spasenje, jer Gospod želi da se svi spasu, poznajući istinu, a istina je da je Sin Božiji postao Čovek da bi rod ljudski uzdigao do visine božanske. Od zemlje do Carstva Božjeg uzdignute su čudesne lestvice, načinjene svetim krstom i uvezane silom Vaskrsenja. Uz radost praznika, kliče zemlja, trepte nebesa, likuju anđeli i slave ljudi, gromko pozdravlja­ju jedni druge HRISTOS VOSKRESE! VAISTINU VOSKRESE! DOĐI, GOSPODE!

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia