Aznik života i beda ljubavi
di? Koja bi bila vaša poruka njima?
- Mladi istinski traže Boga, stoga i ispituju sve strane života i mogućnosti. Danas se često događa da na mlade gledamo iz loših uglova, neprestano ih optužujući za pogrešan izbor, loše životne navike i slično. Uloga Crkve je da, čuvajući dar slobode svakog pojedinca, pa samim tim i mladih, bude istinski pomoćnik u otkrivanju i pronalaženju Boga. Mlade ne treba nipošto odbijati, sudeći prema njihovom izgledu ili istraživačkim navikama. Crkva je tu da im pokaže da postoji nada u večni život, da postoji živi Bog, koji nam je nešto obećao i svoje obećanje zapečatio sopstvenom smrću, ali i ustajanjem iz groba... Pouka o večnom postojanju, o poraženosti smrti i radosti koju nam daruje Gospod u zajednici Crkve, jesu načini da mladima predočimo prednost vere u odnosu na atraktivni sjaj prolaznosti. Posebno je važno razgovarati sa njima jezikom koji oni razumeju. Poput svetih apostola, koji su zarad misije evanđeljske istine bili spremni na veliki trud, i mi se kao Crkva i njena čeda, zalažemo za mlade. Oni su veliki dar za Crkvu, ukoliko ih ne odbacimo svojom zatvorenošću u prenaglašenu formu i kalupe. Otvorimo Crkvu za mlade i mladi će joj uzvratiti, postajući njena deca i novi apostoli. Verski običaji za pravilno proslavljanje Uskrsa? I koji su se to paganski običaji ukorenili kod nas, a treba ih izbegavati?
- Mi često povezujemo praznike s običajima, umesto da činimo obratno. Važno je znati da je svaki praznik u Crkvi svečani događaj zajednice. Vernici treba da se saberu na bogosluženje blagodarnosti, na Svetu liturgiju. U tom sveštenom sabranju daju pečat svoje prisutnosti, a to znači da se pričeste primajući od svetih tajni Hristovih. Radost liturgije treba zatim da prenesu na svoje bližnje i daljne i tako kroz vaseljenu. To je istinski način praznovanja kod pravoslavnih. Tako je jedino pravilno! Posebno za centralni praznik naše vere - Sveto Vaskrsenje. Pagansko praznovanje znači odstupnost od Svete crkve, njene zajednice i svetih tajni. To je bogohulno! Pogrešno je takođe čitav smisao praznika svesti samo na pir, jelo i piće. Treba se pogostiti i to je blagosloveno, onda kada gošćenje znači nastavak zajedničarenja u svetim tajnama koje se zbilo na Svetoj liturgiji.
Stiče se utisak da se u današnje vreme, usled brzog načina života koji većina vodi, ljudi Boga sete i prizivaju ga samo kada se nađu u nekoj nevolji?
- Brz način života jeste jedan od načina našeg samoopravdavanja i koren svega leži u samodovoljnosti. Psalmopojac David poučava nas da ne tražimo izgovore za grehe svoje, što je jedna od omiljenih delatnosti svakoga čoveka. Nemanjem vremena za Boga, mi se oglušavamo o sopstveni život i spasenje. U svojoj samodovoljnosti Boga se prisetimo samo kada nam je teško, kada nam život da surovu lekciju, pokazujući nam pedagoški grubo da nismo sami sebi tvorci. To je opasno stanje i potrebno je uložiti odlučnu borbu. Ona se pre svega započinje polaganjem nade svoje na Gospoda i željom da budemo u zajednici s njim. Bog kao istinski roditelj nikada nas ne ostavlja. Motreći s ljubavlju čeka naš povratak.
Koliko danas ljudi redovno obilaze službe i posećuju svetinje? Da li je taj broj manji nego ranije? - Bogu nije važan kvantitet već kvalitet, to se posebno odnosi na sveto bogosluženje crkve - liturgiju. Bogosluženje se živi i doživljava, jer je organizam jedne zajednice, definisane na putu ka Carstvu Božjem. Broj ljudi koji učestvuju u bogoslužbenom životu Crkve i u tom kontekstu obilaze svetinje, stvar je statistike, odnosno analitičke matematike. Crkvu zanima nešto drugo! Njeno težište jeste čovek i njegov odnos s Bogom. Svaki takav čovek neprocenjivo je blago. Njegova vrednost je večna. Stoga Crkva i poziva sve, i svima ne namećući nudi spasenje, jer Gospod želi da se svi spasu, poznajući istinu, a istina je da je Sin Božiji postao Čovek da bi rod ljudski uzdigao do visine božanske. Od zemlje do Carstva Božjeg uzdignute su čudesne lestvice, načinjene svetim krstom i uvezane silom Vaskrsenja. Uz radost praznika, kliče zemlja, trepte nebesa, likuju anđeli i slave ljudi, gromko pozdravljaju jedni druge HRISTOS VOSKRESE! VAISTINU VOSKRESE! DOĐI, GOSPODE!