MIRNINI OPANCI OBIŠLI SVET!
Mirna Rackov (42) iz Kikinde jedina je registrovana žena opančar u Srbiji. Danas u svojoj radionici izrađuje oko 30 modela opanaka, koji su obišli svet, a odnedavno ih pravi i za pozorišne predstave i filmove. Jedna je od dvadesetak preostalih opančara u Srbiji koji taj zanat čuvaju od zaborava.
Mirna, poznata kao „maca papučarica“, opančarstvom se bavi više od 10 godina. Sve je počelo u fabrici u kojoj je radila šest godina, a koja se bavila proizvodnjom obuća i klompi, i tamo je, kako kaže, savladala osnove obućarskog zanata.
- Iz Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“došli su sa zahtevom da se urade opanci „pertlaši“, pa to smatram svojim početkom u ovom zanatu - priča Mirna za „Alo“.
- To mi se daleko više dopalo nego izrada redovne obuće, jer je skroz drugačiji princip rada. S obzirom na to da nisam bila zadovoljna uslovima u firmi u kojoj sam radila, uz podršku porodice i rukovodstva u „Guslama“odlučila sam da se osamostalim. Registrovala sam firmu 2009. godine i u tom trenutku oni su mi puno pomogli, davali su mi uzorke koje su imali u svom fundusu da mogu da krenem i sa novim modelima. Moje buduće zanimanje zasigurno je time bilo zapečaćeno izrada opanaka i obuće za folklor.
Danas je u ponudi „mace papučarice“više od 30 modela opanaka, sa prostora Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, a najnoviji urađeni opanci su iz Ukrajine, koje je proizvela za potrebe njihovog KUD-A iz Sremske Mitrovice. Od mnoštva modela: banatski, šumadijski, sremski, lički, hercegovački, šopski, makedonski, „sarajevsko polje“, najtraženiji su opanci „pertlaši“. To je, kaže Mirna, potpuno razumljivo.
- To je model koji obuhvata najveći broj igara, a najlakši je za izradu. Za dan može da se uradi pet do šest pari.
Iza njih su šumadijski
- sa kljunom i bez kljuna, makedonski, šopski i kapičari.
Druga krajnost su opanci „sarajevsko polje“.
- Srećom, ti modeli nisu mnogo traženi, zato što ni svaki KUD ne može da ima sve modele. Za jedan model je potrebno dva dana i taj rad ne može realno da se naplati, jer se kombinuje od tri boje kože, plave, crvene i bele, a od trakica se prave šare i posle se povežu sa đonom - objašnjava Mirna.
Da bi se napravio kvalitetan opanak, potrebno je prvenstveno znanje, veština ruku i kvalitetan materijal, objašnjava ova skromna Kikinđanka, koja sve izrađuje sama, ručno, pomoću noža, sklapela, zumbe, čekića, makaza, kalupa, kože, konca i mašine „kaiser“stare više od 100 godina. Dok strpljivo secka ostatke obrađene prirodne kozje i juneće kože, kaže da strpljenje i rad donose uspeh. Nosilac je sertifikata Ministarstva ekonomije za stari zanat, kao i mnogih drugih nagrada. Jedina je žena koja ima registrovanu radnju za izradu opanaka u Srbiji.
- Počeci su bili veoma teški, ne samo zato što sam bila žena nego i zato što se ovaj posao nasleđuje generacijama - priseća se naša sagovornica.
- Bilo je ljudi koji su mi zaista pomogli, išla sam na seminare, okupljanja opančara i Kud-ova u Srbiji i, naravno, morala sam na licu mesta da pokazujem kako radim, jer je to bio jedini način da vam poveruju da se jedna žena bavi ovim zanatom - uz smešak priča Mirna.
Nakon teškog početka, Mirnini opanci danas obilaze svet. Traže ih iz Australije, Kanade, Austrije, Slovenije... Nedavno je uradila ukrajinske opanke za potrebe pozorišne predstave „Mirogord“, a šumadijske i takozvane pertlaše za igranu seriju „Koreni“i film „Čarape kralja Petra“, čije je snimanje u toku.