Ovde vrebaju džeparoši!
Nekada su Beograđane potkradali stariji, prekaljeni džeparoši, a danas to najčešće rade maloletnici. Prema podacima policije, svakog dana bez novčanika ostane 13 žitelja prestonice.
„Alo!“istražuje u kojim delovima Beograda drski kradljivci najviše vrebaju žrtve i kako sačuvati novčanik.
- Najčešće žrtve su stariji sugrađani, penzioneri. Na meti su i žene, posebno majke s decom u kolicima. Ali to nije pravilo. Ako slušate muziku u prevozu i pažnja vam je skrenuta s putovanja - predstavljate laku metu, ukoliko nosite ranac na leđima, nećete ni osetiti da ste pokradeni... Koliko džeparošima malo treba pokazuje i slučaj čoveka koji je u banci podigao 20.000 evra. Ušao je u prevoz na Bulevaru kralja Aleksandra i za jednu stanicu ostao bez novca!
Oni su dobri psiholozi i primećuju da li ste umorni, bolesni... Pravi predatori - kaže Aleksandar Mitrović, šef odseka za suzbijanje džepnih krađa policijske uprave u Beogradu.
Poslednjih godina Beograd je sve popularniji za strane turiste, koji su „omiljeni“džeparošima.
- Zbog njih su se preselili u centar grada. U poslednje vreme primećujemo da manje kradu u gradskom prevozu, gde su izolovani, a to im ne pogoduje. Češće napadaju žrtve pri ulasku u vozila, posle čega napuštaju lice mesta. Nije im strano da kradu i po bolnicama. Imali smo slučajeve džeparenja na odeljenju onkologije - ističe naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, postoji nekoliko tehnika uličnih kradljivaca.
- Maloletnici džepare u hodu, što je veoma teško i zahteva veštinu (uskladiti pokrete tela sa žrtvom). Kreću se u grupi i dok jedan krade, ostali motre na policiju i prolaznike. U gradskom prevozu rade u parovima. Stariji džeparoši, koji su manje aktivni, rade sami - objašnjava Mitrović i dodaje da se profil džeparoša drastično promenio u poslednjih 1520 godina.
- Nekada su to bili muškarci srednjih godina, ređe žene (oko 10 odsto), a danas su većinom maloletnici. Imamo slučaj dečaka koji je krajem 2017. napunio 14 godina, a najviše je hapšen zbog džeparenja. Imao je više od 350 krivičnih prijava kao maloletnik - seća se Mitrović i dodaje da su policiji vezane ruke kada je reč o najmlađim prestupnicima, jer tek kada napune 14 godina, postaju krivično odgovorni.
- Za krivično delo krađe propisana je novčana kazna ili zatvorska kazna do tri godine, ali je problem u tome što džeparoši uglavnom dobijaju uslovne kazne ili male kazne - do deset meseci zatvora. Reč je o višestrukim povratnicima, koji u dosijeima imaju po nekoliko stotina krivičnih dela, i mislim da je svaka kazna osim tri godine zatvora bespredmetna, jer ne dovodi do njihove resocijalizacije - kaže Mitrović.
Džeparoše je vrlo teško prepoznati jer se ne razlikuju od običnih građana, ne eksponiraju se i žrtve vrebaju izdaleka. Često satima.
- Zadatak policije je da ih prepozna i uhapsi, dok građani treba da učine sve kako bi imovinu zaštitili od krađe - zaključuje Aleksandar Mitrović.