Krvavi kamen
Posle Cerske bitke opao je moral neprijateljskim austrougarskim jedinicama. Na insistiranje osramoćenog Poćoreka, komandanta balkanskih trupa koje su pretrpele poraz, imperija se odlučuje za novi napad na Srbiju. Septembra 1914. godine počinje bitka na Drini u cilju pripreme invazije.
Kulminacija borbi na ovom prvom rovovskom položaju Velikog rata odigrala se na Mačkovom kamenu, vrhu na planini Jagodnji kod Krupnja. Mnogi su ovu bitku nazvali „oficirska bitka“, zbog nesvakidašnje pogibije brojnih oficira i podoficira. Istorija beleži da je ova bitka bila jedna od najkrvavijih i najdinamičnijih u Velikom ratu. Mačkov kamen, koji je veličine 500 kvadratnih metara, kao magnet je privlačio obe vojske i prelazio u ruke čas jednoj, čas drugoj strani i po nekoliko puta na dan. U dnevniku Oskara Poćoreka, austrougarskog komandanta, zabeležen je njegov utisak o tome da je borba na Mačkovom kamenu prevazišla sve dotadašnje borbe. Srbi su se borili do poslednjeg vojnika, dok je austrougarska vojska bila dvostruko brojnija. Obe strane pretrpele su velike gubitke. Srpska vojska branila se velikom žilavošću, a među povređenima se našao i princ Đorđe Karađorđević, koji je došavši u obilazak fronta i jedinica na ovom delu ratišta zatekao dramatično stanje stvari i mogućnost proboja neprijatelja, sprečio je rasulo ličnim jurišem ispred drugih starešina i u nekoliko navrata zauzeo vrh, do teškog ranjavanja. Greben je već 20. septembra bio potpuno prekriven leševima vojnika.
Uprkos tome što je bitka na Jagodnji trajala samo sedam dana, od 16. do 22. septembra, borbe prsa u prsa, kundacima i granatama odnele su najveći broj žrtava tokom čitavog Velikog rata.
Srpski vojnici nisu samo slepo slušali komande, već su ratovali srcem. U borbama naše vojske isijavalo je rodoljublje, a odbrana ognjišta i dostojanstva postavljena je kao najuzvišeniji cilj postojanja. Ostala je upamćena rečenica Dušana Purića, legendarnog komandanta Četvrtog puka prvog poziva užičke vojske: „Vojnici, mi smo ovde došli da ginemo za otadžbinu. Komandiri, pred svoje vodove i
čete, komandanti, pred bataljone, a ja ću ispred svih vas!“. Dušan Purić je poginuo, čime je postao jedan od 115 postradalih oficira. Mačkov kamen je odbranjen 22. septembra, a napadi su odbijeni u čak sedam navrata. Zahvaljujući ovim žrtvama, znatno je oslabljena udarna moć Austrougara, a strateško povlačenje vojvode Mišića i siloviti protivudar konačno će slomiti invaziju Austrougarske.