Cujte, Srbi
Svako srpsko pokoljenje od besmrtnoga Vožda, pa do danas, imalo je u svom životnom veku i pobede i poraze, ratove i obnove, krize i blagostanja. „Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči“. Nekako, to i ima smisla i dalje odzvanja u glavama generacije osamdeset i neke, koja se do balčaka nabokala samo gorkim iskustvima, čekajući bar čokanjčić medovače.
Rođeni baš kad je krenulo nizbrdo, školovali se u vremenu kad su Srbi bili milijarderi, a nisu imali za osnovno, mladost provodili u zemlji koja se svakodnevno skupljala, rasprodavala i pljačkala obesno. Usput, svedočismo o, kažu, građanskom ratu, a podrume zavičajnih solitera upoznasmo zahvaljujući „milosrdnom anđelu“, čuvaru demo(n)kratije. I sve to prođosmo s vrlo dobrim uspehom i svega nekoliko neopravdanih izostanaka i primernim vladanjem. Sa stečenom diplomom
uplovismo u period rekordne nezaposlenosti i statističarenja. Uspešno započevši svoje karijere na šalterima kladionica, odlučismo da stvaramo porodicu. Razvaljen sistem socijalne zaštite, zdravstvo na izdisaju, stambeni krediti kao ugovor o robovlasništvu, manjak mesta u vrtićima, a višak roditelja na birou. Sve u svemu, i dalje one medovače nema ni za guc.
Uprkos svemu, mi nastavismo svoj životni put, skoro nepogrbljeni, brojeći dane do jedinog desetodnevnog perioda dostojanstva u godini - letovanja u Paraliji. Pakujući dva kofera, veći sa špagetama i paštetama, a manji sa kupaćim i peškirima, radovasmo se privilegiji letovanja, jer je i to samo za nas odabrane, manjeg broja nas srećno zaposlenih i zaduženih. Je l’ to ta medovača?
Pravimo se da jeste i teramo dalje. Sebe, doduše, ne možemo slagati, jer um nije vremenska linija Fejsbuka. Jasno je to i našim robovlasnicima, pa nas dodatno teše teatrom zabluda, servirajući nam kroz tabloide statističke potvrde naše sreće uz zabavu amputiranog morala. Evo, sad nam je ponuđena i trgovina Kosmetom, kao desert, umesto medovače. Kažu, možemo nešto da izvučemo, da se napokon zasladimo, ako se kompromisno pristupi samoodricanju. Ma poklonite ga, prekrstite ga, kakav kompromis! Plašim se da je ova generacija spremna da da i više od onoga što ima za samo gutljaj dugoiščekivane medovače. Voleo bih da grešim, a vi me, generacijo, demantujte.
U ime svih nas iz osamdeset
i neke