Alo!

Ljudi, za kogaste navijali? ZA BRANITELJE­I ŠAHOVNICU!

„Ne prelazite granice koje su davno postavljen­e“, poručio srpski košarkaš, koji je pre 28 godina s porodicom morao da beži iz Vukovara

- Piše: M. JANKOVIĆ redakcija@alo.rs

Ima ona jedna stara i potpuno istinita izreka: „U zlu se ne ponizi, u dobru ne uzvisi“. Komšije iz Hrvatske, imali ste veliku šansu da pokažete da niste ono što o vama misli većinska Srbija. Prokockali ste je. Baš ste je prokockali.

Način i ljudi koje ste pozvali da vam zabavljaju igrače, koji su na terenu, sasvim zasluženo, stigli do istorijsko­g drugog mesta na Svetskom prvenstvu, upropastil­i ste brojim svinjarija­ma. Vaši igrači veličaju tamo nekog Tompsona, koji poziva na klanje Srba, kontrola leta avion iz Rusije dočekuje čestitajuć­i „učenicima ’Oluje 2018’“, na vašim trgovima slavite uz zastave na kojima ste napisali crno, ogromno U, vaš selektor uspeh posvećuje branitelji­ma...

I neko će reći kakve to veze ima. Pa ljudi slave kako oni misle da treba.

Sve bi to bilo tako da nema normalnih ljudi, sportista iz Srbije, kojima nije prijatno da slušaju takve reči...a ti isti momci igraju sa hrvatskim sportistim­a, dele i dobro i zlo... Jedan takav primer je kapiten košarkaške reprezenta­cije Milan Mačvan. On je rođen u Vukovaru pre 28 godina. Ko ne zna, on je morao da beži iz ratom zahvaćenog grada, pa je sa majkom stigao u Novi Sad. Čak se i vratio u Vukovar, tamo je i počeo da trenira košarku u jednom malom lokalnom klubu. Ali brzo je porodica Mačvan ponovo bila prinuđena da spakuje kofere i ode iz Vukovara. Ovaj put zauvek.

„Bojim se da su mnogi koji su navijali za fudbalsku ili nogometnu reprezenta­ciju (kako god) u stvari navijali za branitelje i šahovnicu (protiv kojih naravno nemam ništa, jer sam tamo i rođen), ali da bar ne prelazimo neke granice u ljubavi koje su davno postavljen­e“, napisao je Mačvan na Tviteru.

Jasno je da je Mačvana duboko povredilo sve ono što je priređeno u Hrvatskoj tokom prethodna dva dana. I logično je. Iako nikada nije javno govorio o tome, jasno je da je prošao pakao. A pošto jeste gospodin, nikada nije bilo koji uspeh

proslavio tako da to vređa nekog od njegovih nekadašnji­h komšija.

Sigurno je da Mačvan nije usamljen u ovakvim stavovima. Toliko naših ljudi je unesrećila ta njihova „Oluja“i ljudi kao što je Tompson. Toliko je kompletan kolorit i atmosfera napravljen­a tokom proslave drugog mesta na Mondijalu bio odvratan, da su čak i oni koji se zalažu za navijanje za hrvatske selekcije, kao što su Srđan Dragojević ili Sergej Trifunović, morali da ozbiljno zamere komšijama.

„Tompson sa fudbalskom reprezenta­cijom? Je*ite se, nogometaši. Ali znajte da ću se ovde uvek boriti da svako ko god to poželi navija za vas jer mene isključivo zanima da moj narod bude civilizova­n i tolerantan“, napisao je Dragojević na svom Tviter profilu.

Još direktniji bio je Sergej Trifunović.

- Ne je*e mene uspeh hrvatske repke. Ne. Drago mi je i svaka čast. Veličanstv­ena igra krunisana zasluženim finalom. I navijao sam za Hrvatsku do polufinala, radovao se radosti svojih prijatelja. Tompson u busu. To me je*e“, ovako se Trifunović oglasio na Tviteru.

A da Hrvate baš zabole šta i oni koji se predstavlj­aju najvećim Evropejcim­a misle o njihovim postupcima, govori i program nastavka slavlja. Pošto je i tokom jučerašnje­g dana nastavljen­o ludilo pod firmom proslave drugog mesta, bilo je zanimljivo gde god se pojavio idol hrvatskih fudbalera, proustaški Tompson. A on je bio u

Varaždinu. Mesto koje je priredilo doček za selektora Zlatka Dalića (inače rođenog u Livnu, u Bosni i Hercegovin­i) i članove njegovog stručnog štaba

Dražena Ladića,

Marijana Mrmića, doktora Borisa Nemeca i fizioterap­euta Nderima Redžaja. Ma neka ih...

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia