Grobovi van grobl
Beograđani svakodnevno prolaze pored grobova ličnosti koje su obeležile srpsku istoriju, a da toga često nisu ni svesni. U samom centru prestonice nalaze se grobnice ljudi čija imena su nosile i prestoničke ulice.
U drugoj polovini 19. veka, vlasti beogradske varoši donele su odluku o zabrani sahranjivanja pokojnika van groblja, ističe turistički vodič Ljubiša Đorđev i napominje da se ta zabrana poštovala sve do kraja Drugog svetskog rata.
Prvi put je ovo pravilo prekršeno kada je Davorjanka Zdenka Paunović - ljubavnica Josipa Broza Tita, sahranjena po Titovoj naredbi u krugu Belog dvora, gde se i danas nalazi njen spomenik. Ona je umrla nakon opake bolesti, tuberkuloze, 1. maja 1946. godine - kaže Đorđev i dodaje da je dve godine kasnije na Kalemegdanu počelo zidanje grobnica.
Prema rečima našeg sagovornika, ova grobnica podignuta je u periodu od 1948. do 1950. godine pod bedemima beogradske tvrđave na Velikom savskom šetalištu, po sovjetskim uzorima. Projekat za nju je izradio arhitekta Bogdan Ignjatović. U njoj su sahranjene četiri istaknute ličnosti radničkog pokreta.
U njoj su 1948. godine, prilikom otkrivanja spomenika u okviru obeležavanja 27. marta, smešteni posmrtni ostaci narodnih heroja Ive Lole Ribara i Ivana Milutinovića. Posmrtni ostaci Đura Đakovića doneti su 25. aprila 1949, na dvadesetogodišnjicu njegove smrti, dok je Moša Pijade sahranjen tamo u martu 1957. godine - priča nam Đorđev i napominje da je ta grobnica u katalogu nepokretnih kulturnih dobara na području Grada Beograda.
Neposredno iza mermerne grobnice izdiže se monolitni blok od belog mermera sa bronzanim bistama svakog od sahranjenih heroja.
- Poprsja Ive Lole Ribara, Ivana Milutinovića i Đura Đakovića izradio je akademski slikar i vajar Stevan Bodnarov 1949. godine, a bistu Moše Pijade akademski vajar Slavoljub Stanković 1959. godine, -ističe naš sagovornik i napominje, da je odlukom Skupštine Grada Beograda 1983. godine grobni-