Ekonomistu terali da prebrojava automobile
„U želji da me totalno degradiraju, dali su mi da popunjavam formulare u kojima treba navesti protok saobraćaja pored benzinske stanice“, kaže za „Alo!“Miroljub Radojković
Bivši radnici Naftne industrije Srbije tvrde da su ih nadređeni diskriminisali. Među onima koji su, kako navode, bili skrajnuti i ponižavani su i Miroljub Radojković i Perica Kostić. Radojković je kao diplomirani ekonomista u jednom trenutku morao da prebrojava automobile koji prolaze pored benzinske stanice, dok je od Kostića traženo da četkicom za zube čisti fleku od nafte.
Miroljub Radojković (56) iz Kruševca je u NIS-U radio 22 godine, a iz naftnog giganta otišao je 2012, kada je, kako kaže, bio prisiljen na sporazumni raskid ugovora sa poslodavcem.
- Borio sam se koliko sam mogao, trpeo sva moguća poniženja, šikaniranje, pretnje, ucene, a onda kad je to prešlo sve moguće granice, potpisao sam sporazumni raskid ugovora i otišao iz kompanije - navodi on.
Kako bi ga što pre najurili iz firme, kako ističe, premeštali su
ga iz službe u službu na radne zadatke koji nisu u skladu sa njegovim obrazovanjem i radnim iskustvom. Jedan od poslova koje je Radojković morao da obavlja je i prebrojavanje automobila.
- U želji da me totalno degradiraju, dali su mi da popunjavam formulare u kojima treba navesti protok saobraćaja pored benzinske stanice, a to znači udarati recke koliko automobila prođe pored stanice ili se zaustavi radi kupovine goriva. I na to sam pristao. Međutim, nikada mi nisu tražili da dostavim popunjene formulare ili da na osnovu njih izvršim analizu. Ti formulari su još kod mene. To samo znači da im nikada nisu ni bili potrebni, već da su služili kao vid pritiska i omalovažavanja - objašnjava Radojković, koji je ranije u NIS-U bio direktor poslovne organizacije Kruševac.
Perica Kostić (55) u NIS-U je 19 godina radio kao prodavac, a poslednjih osam provedenih u toj kompaniji kao poslovođa benzinske stanice u Varvarinu. Firmu je napustio 2013.
Po isteku kolektivnog ugovora počinje neviđena hajka na nas radnike da napustimo kompaniju. Poniženja su bila svakodnevna. Reci-
mo, govorili su nam da neće sede glave i debele ljude i da smo nepismeni i neškolovani za taj posao. Tražili su dlaku u jajetu samo da bi nas kaznili, a kad nisu mogli ništa da nađu, onda su izmišljali. Jedan od najdrastičnijih primera koji ću pamtiti verovatno dok budem živ je i to što su mene i moje radnike
terali da fleku od nafte staru 20 godina čistimo četkicom za zube i da, ako to ne uradimo, sledi kazna. Ali to je samo jedan od mnogih slučajeva ponižavanja i pritiska koje smo trpeli od nadređenih - tvrdi Kostić.