RIZNICA PROŠLOSTI: ZABRANJENA ROMANSA IZ PERA NUŠIĆA Romeo i Julija SA DORĆOLA
Riznica beogradske prošlosti prepuna je burnih istorijskih događaja, ali i ljubavnih priča utkanih u temelje glavnog grada.
Te gotovo zaboravljene priče u život vraća vodič Sanja Đaković, koja za „Alo!“otkriva detalje najstarije zapisane romanse u prestonici. I to - zabranjene!
U periodu posle Prvog srpskog ustanka dogodila se ljubav koju je perom ovekovečio neponovljivi Branislav Nušić. U doba kada još nije stekao ugled poštovanog pisca, zapisao je u svojoj beležnici:
„Drugačije je to, kada se u jednoj romantičarskoj istoriji stavi naslov ’Romeo i Julija’. To nekako i ide... Ali kad se u jednoj nežnoj ljubavi Romeo zove Zagla, a Julija Badža, onda to odista i ne izgleda nimalo poetično...“
Ko su akteri te priče?
Đorđe Zagla, beogradski Romeo, došao je iz Makedonije u Srbiju i hrabro se borio u Prvom srpskom ustanku. Njegova Julija, mlada Badža, bila je udata za prilično starijeg Turčina, s kojim je živela na Dorćolu, nadomak Stambol kapije.
- Nije poznato kada su se njih dvoje prvi put videli, razmenili poglede. Pretpostavlja se da je to bilo u periodu kada je nastupio privremeni mir između Srba i Turaka i kada je Badža mogla malo da proviri van svog doma. Tada nastaju muke... Sastati se nisu mogli, a sporazumeti još manje. Pisati nisu znali, a poveriti se nekom trećem nisu smeli. Verovatno bi sve ostalo na pogledima da Đorđe nije bio preduzimljiv - priča Sanja Đaković.
Njihova komuniciraju je započela bez ijedne izgovorene reči. Đorđe se dosetio da svoje kuče nauči da ide u Badžinu avliju.
- Svaki put kada bi prolazio pored njene kuće i kad su dvorišna vrata bila otvorena, beogradski Romeo je bacao meso u dvorište, a mlada Turkinja bi pomazila kuče i dala mu još hrane, kako bi ga navikla da joj se vraća. Ubrzo je usledio sledeći korak - priča sagovornica „Alo!“.
Đorđe je kučetu stavio maramče oko vrata i poslužio se starim haremskim načinom udvaranja, koji je Badži, kao i svakoj Turkinji, bio poznat.
- Udvarač je u maramu stavio struk karanfila, što bi značilo: „Znaj da si u mom srcu.“Beogradska Julija prihvatila je taj vid iskazivanja nežnosti i namera, iako je bila udata, te mu je u toj krpici poslala struk nane i tako poručila: „Odavno na tebe mislim.“Đorđe je potom s oduševljenjem po svom vernom četvoronožnom prijatelju Badži poslao bosiljak i time joj rekao: „Ti si moja, samo moja.“Njen odgovor je bio struk nevena sa značenjem: „Ti si moj dragi“- priča Sanja Đaković, autor „Ljubavnih šetnji“.
Njihovi tajni „razgovori“, skriveni od pogleda javnosti, brzo su napredovali. Đorđe je jednog dana u maramu zamotao komadić kreča i svojoj ljubavi jasno poručio: „Il’ me ljubi, il’ me se okani“, što je Badža prihvatila, i uzvratila mu je tako što mu je poslala pramen kose i time poručila: „Uzmi me na svoje grudi i bežimo.“
Nakon tog gesta romansa dostiže vrhunac. Ohrabrena, beogradska Julija svom udvaraču u marami šalje zrno pasulja, što bi značilo: „Izvol’te k meni noćas.“
- Branislav Nušić u svojim beleškama zapisuje da su se od tada Đorđe i Badža usmeno sporazumevali. Kako je ova zabranjena romansa okončana, nije poznato. Usledio je Drugi srpski ustanak, a nakon toga i nova Srbija, obnova Beograda, odlazak Turaka zaključuje naša sagovornica.