Zdrava ishrana kao državni prioritet
otkupna cena pšenice za ljudska upotrebu nije bila veća od one za drugu svrhu, zbog čega seljaci nisu imali motiv da seju visokokvalitetne sorte, nego su se opredeljivali za one nižeg kvaliteta, što je u startu uticalo da kvalitet hleba bude lošiji u poređenju sa zemljama gde to pravilo postoji.
S rpska liga pokrenula je inicijativu da se u Srbiji uvede redovna kontrola kvaliteta hleba da bismo na vreme sprečili korišćenje loše pšenice, štetnih sastojaka i aditiva u njegovoj proizvodnji i imali jasnu sliku o ispravnosti hleba. U januaru ove godine, Vlada Srbije usvojila je pravilnik koji predviđa da se samo visokokvalitetno zrno pšenice može koristiti za ljudsku ishranu. U tom pravcu, predsednik Vučić je doneo dobru stratešku odluku da Institutu za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada dodeli status institucije od nacionalnog značaja, čime se prepoznaje njegov vitalni značaj, sprečava privatizacija i obezbeđuje državno vlasništvo.
D oprinos opredeljenju poljoprivrednika da se u narednom periodu odluče za uzgajanje autohtonih i kvalitetnih sorti žitarica, voća i povrća svakako je dala i akcija „500 zadruga u 500 sela“, koju sprovodi ministar Krkobabić, a kojom se zadrugarima omogućava da, pomoću bespovratnih sredstava, unaprede sortnu bazu, a samim tim obezbede i kvalitetniju hranu.
D ržava Srbija poseduje ne samo pravo već i obavezu da demonstrira sopstveni autoritet i po pitanju cene, odnosno količine hrane namenjene svim segmentima stanovništva. Koliko na nacionalnu bezbednost posredno utiče i kvalitet životnih namirnica, podseća nas i vreme kada je naša vojska počela da proizvodi vojni hleb. Nesporno je da je taj hleb, koji je konzumirao vojnik u
Prvom svetskom ratu, obezbeđivao dovoljnu energetsku vrednost da srpski vojnik pobedi nadmoćnijeg neprijatelja.