Ofanzivna igra Vučićevog tima
M ožda bi našim čitaocima bilo zanimljivije da prate vesti iz Njujorka, sa Generalne skupštine UN, ako bi taj skup posmatrali kao sajam. Sajam ideja i interesa, na kojem se svetski lideri trude da za svoje ideje i interese (robu) zainteresuju što veći broj drugih lidera (kupaca). Dok svetska organizacija dugo muči muku sa sopstvenim autoritetom i preispituje načine kako da se prilagodi novom vremenu, njena Generalna skupština (sajam) i dalje je događaj bez premca u svetu politike.
Č ini mi se da je „štand“Srbije na ovogodišnjem „sajmu“UN pripremljen bolje nego ikada ranije. Siguran sam da je glavni razlog za to činjenica da je Srbija otišla u Njujork sa jasnom politikom, čistom porukom i idejom o tome sa kojim rezultatom želi da se vrati kući. Ovaj koncept je pripremljen u Beogradu, pod vođstvom predsednika Vučića, a u Njujorku ga predstavljaju premijerka Ana Brnabić i šef diplomatije Ivica Dačić. Sinhronizovano, jasno, pred pažljivo odabranim sagovornicima.
V eć nekoliko godina idemo u Njujork, u UN, sa idejom da bolje „prodamo“svoje stavove i pridobijemo druge za ostvarenje naših interesa nego što „kupujemo“od drugih. To je pravi, ofanzivni pristup, koji se može ostvariti samo ako iza njega stoji jasna politika, iza koje je široka podrška. Generalna skupština UN je ove godine, što se tiče Srbije, to najbolje pokazala.
N ažalost, mnogo vremena smo straćili dok nismo došli do ovakvog predstavljanja, jer su praktično sve politike pre Vučića odlazile u septembru u Njujork ili sa konfuznom, nejasnom politikom u vezi sa Kosovom, što je i tada i danas naša glavna tema, ili sa raštimovanim timom, a najčešće i sa jednim i sa drugim. I uvek sa očekivanjem da u palati UN „kupimo“neku ideju ili interes, a nikako da „prodamo“, to jest nametnemo sopstvene stavove ostalim učesnicima Generalne skupštine.
Č ak i kada je u ime Srbije, a ne u ličnom svojstvu, Vuk Jeremić predsedavao Generalnoj skupštini UN, naši interesi su u UN bili u drugom planu, a ispostaviće se i ovih dana - u prvom planu je bilo građenje međunarodne karijere i ličnog biznisa nekadašnjeg šefa srpske diplomatije. Koja je, osim toga, svrha gostovanja Vuka Jeremića u Palati UN ovih dana?
P remijerka Ana Brnabić i ministar Ivica Dačić će kao bilans ove radne nedelje u Njujorku imati više desetina sastanaka sa liderima iz celog sveta. Sagovornici su brižljivo odabrani, što potvrđuje i Dačić, najavljujući uoči boravka u Njujorku razgovore samo sa predstavnicima država koje su priznale Kosovo. Upravo je to ofanzivni pristup naše diplomatije, jer u finalnoj fazi rešavanja kosovskog problema upravo nam je potreban uticaj na zemlje koje su već priznale Kosovo da što je moguće više podrže argumente Srbije. I, naravno, ako je moguće, izdejstvovati još neko preispitivanje odluke o priznanju Kosova.
S rbija apsolutno ne bi mogla da računa na ovakvu pažnju na njujorškoj „političkoj berzi“da nije u međuvremenu uspela da Kosovo, kao otvorenu temu, vrati na međunarodnu pozornicu, jer je to za najuticajnije zapadne zemlje već bilo završeno pitanje. Argumenti Srbije u ovom momentu su takvi da ne postoji ozbiljna država koja ih može ignorisati potpuna spremnost za kompromis, uvažavanje srpskih interesa na Kosovu, pre svega zaštita srpskog stanovništva i istorijskog nasleđa, ali i inicijativa o razgraničenju s Albancima, kao predlog koji bi doneo dugotrajnu stabilnost i kraj istorijskog konflikta.
P ozicija Srbije u ovom, u suštini lobističkom poslu, nemerljivo je povoljnija od one koju imaju kosovski Albanci. Naravno, ponovo su prisutni u palati UN tokom Generalne skupštine, jer ova velika zgrada, osim glavnog ulaza i dalje ima mnogo sporednih vrata. Niti Albanci imaju jasnu politiku u vezi sa Kosovom, niti je njihov tim blizu toga da deluje sinhronizovano, niti im poene donosi čekanje u hodnicima da neko izađe sa sastanka (možda i sa delegacijom Srbije) da bi mu se predstavila pozicija Prištine.
V eoma slikovita bila je vest koju je objavio Bedžet Pacoli, da je imao dobar razgovor sa premijerom Maroka, da bi samo koji minut kasnije Marokanac to demantovao, rekavši da su mu se Pacoli „nametnuo“u pauzi na hodniku i da Maroko ni slučajno neće menjati svoju odluku da ne priznaje kosovsku nezavisnost. Važno je ovde pomenuti da je šef diplomatije Maroka pre samo desetak dana bio u poseti Beogradu i imao odlične sastanke sa ljudima iz državnog vrha Srbije!
U Njujorku smo, dakle, ponovo imali jednu sasvim uigranu i ofanzivnu reprezentaciju, sa jasnim i preciznim planom igre, koju je definisao selektor - predsednik Vučić. Uspeh zato nije mogao da izostane. Srbija je danas neuporedivo poštovanija u međunarodnim okvirima nego što je bila samo do pre nekoliko godina. Njeni stavovi su precizni i otvoreni i utiču čak i na najtvrđe promotere kosovske nezavisnosti. Slede meseci teških i komplikovanih međunarodnih razgovora u vezi sa Kosovom, ali sudeći po tome kako je Srbija predstavljena na godišnjem „sajmu“u UN, imamo razloga da verujemo u uspeh.