@ivot, politika, sport
Četvrtak ujutru
Iako me užasno mrzi da pišem, ovo pišem, ipak, u četvrtak ujutru. Mrzi me zato što sve znam, zbog toga sam i u penziji u najboljim godinama (punim 50 jubilarnih u januaru). Provrteo sam po TV-U pre odlaska iz stana na kafu, tu kod mene u kafić. Pa sam pogledao Nevenu Madžarević kod Maje, malo gradsku skupštinu, malo Bašketovu TV „Naša“ili „Balkan“(ha, ha, kume, krvav si ...), pa tako još ponešto... Što se tiče (omiljena poštapalica Nebojše Bakareca ... P. S. Ljubim te u tu crvenu jaknu kožnu) predloga da Milan Mladenović i ekatarinovci dobiju spomenik, predlažem da njihova imena dobije Institut za borbu protiv narkomanije i pošasti zvane AIDS. Pa onda tek spomenik. Toliko o tome.
P relećem na važnije stvari, mada mene zabole i za to, ali čisto da prokomentarišem na ovom jadno malom i skučenom prostoru. Takozvani izbori u takozvanoj Bosni i takozvanoj R. Srpskoj. Parodija. Ivanić, Govedarica, Borenović, sa sve „ćaletom“Davorom i g-đom Cenić, probali su da sruše sa vlasti Aleksandra Vučića i Srbiju u Srpskoj pod umetničkim nazivom „Mile Dodik“. To nije prošlo i ja sam znao da im to neće proći. Nemoguća misija. Nemoguć zadatak. Ali... Ima ova priča i nastavak „ali“. Pošto su uvezani sa jačim službama od naše, a to je tako vazda bilo u čovečanstvu, uostalom i sam sam prozapadno nastrojen, oni, znao sam odmah, neće priznati rezultat takozvanih izbora. To isto veče sam to znao. A znao sam i nekoliko dana ranije, a bilo mi je jasno na završnom mitingu opozicije odigranom na kartu „Dragičević slučaj“. Meni je lično Dodik odvratan, a i znam sve. Čak i njegovi protivnici kad ga tamo napadaju maše kad mu evociraju i trljaju na nos istoriografiju-biografiju. Prvo, njega je još Milošević instalirao protiv Radovana i Ratka, pa i još jedne znamenite „tetke“(ove od ovog šarlatana Lazanskog...).
D rugo, negadljivi DOS u svim agregatnim stanjima (Koštunica-đinđić-boris) su ga nasleđenog prihvatili. Zna, recimo, Boris da ja znam, baš kao i Boris ili sadašnji šef države i svega što čini državu Vučić, da je meni jasno ko je i gde radi Mile. Samim tim i znam da je krajnje nevažan. Međutim, to sve isto znaju Ivanić i već nabrojani, kao i zapadne službe. U cilju pravljenja integralne Bosne i onemogućavanja da Srpska kad-tad bude Srbija (što je i bio cilj rata), neće dozvoliti Miletu prelazak u BH stolicu, niti Željki da bude predsednica. To veče sam poslao poruku vrlo, vrlo obaveštenom prijatelju da „njoj (Željki) neće dozvoliti pobedu“. Samim tim rasparaće se dalje šav i rukavi. Odigrali su na kartu nezabeležene u istoriji krađe glasova i jedinstvene akcije da se „pobeda“opozicije pretvori masovnim svetski rekordnim poništavanjem listića u njen poraz. Broj od 42.000 je, zapravo, pobeda Govedarice, a to je automatski nekoliko stvari - kraj za Željku, kraj za Mileta (jer više ne bi postojao u Srpskoj) i sve dalje što ide uz to... (da se ne ponavljam). Zatim, ovo su najteža krivična dela. Pa zatim mogu dovesti do protesta, poništavanja izbora, višemesečne krize i v. d. stanja... Ubeđen sam, jer nemam prostora da pišem, da Željka i Mile neće sesti u te fotelje. Ili, ako i sednu, moraće da se dogovore sa Ivanićem, Govedaricom i ekipom. Ali u obe varijante moraće da pregovaraju Zapad i Beograd.
Z a kraj, dve rečenice, jedna ozbiljna, a druga humoristična.
Vučić je provukao jednu rečenicu u Astani: „Neće dugo opozicija uređivati ’Pink’, čak neće dugo ni NJIHOVI NASLEDNICI“. To je moja rečenica i teza koju ste čitali skoro u svakoj kolumni od jula naovamo. Druga, Kežmane, izvukao si se. Na svu sreću, nisi
Crnogorac, samo ti ortak taj iz „Manufakture“što ste se slikali sa ova dva klinca.