Više lidera nego stolica!
NOVI BLAM OPOZICIJE POKAZUJE KOLIKO JE SUJETNA I NESPOSOBNA Janković, koji je kasnio na sastanak, nije hteo da sedne na mesto koje mu je čuvao Đilas jer nije bilo fotelja za njegovu svitu
Opozicione stranke i pokreti održali su juče prvi okrugli sto o potrebi promene izbornih uslova u Srbiji, u staroj zgradi Skupštine Srbije. Dugoočekivani i pompezno najavljeni sastanak, kojem su prisustvovali osnivači Saveza za Srbiju, predstavnici SDS-A, DS-A, DSS-A, DJB-A, NS-A, PSG-A, NS-A, Inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“i Pokreta centra, počeo je veoma traljavo...
Ne samo da su svi opozicioni lideri stizali bukvalno u pet do 12 nego je na okrugli sto došlo mnogo više „lidera“nego što je organizator, koji je bio iz redova Dveri, predvideo. Kada se ispostavilo da većina njih nema gde da sedne, nastala je drama...
Svoja mesta među prvima su zauzeli Boško Obradović, Dragan Đilas, Zoran Živković, a kada je kao poslednji na sastanak stigao Saša Janković, doživeo je neprijatnost...
Njemu su, naime, Obradović i Đilas sačuvali mesto pored njih, ali on je želeo da do njega sedne i čitava njegova svita, odnosno predstavnici svih pokreta i stranaka koje čine njegov opozicioni blok.
Janković se poput deteta nadurio kada je shvatio da to fizički nije moguće i odbijao je da sedne. Onda se Đilas iznervirao, ustao sa svog mesta i otišao da pregovara sa Jankovićem. Videvši da Janković neće odustati i da će pući bruka pred brojnim predstavnicima medija, ljudi iz DS-A su počeli da ustaju i oslobađaju stolice za Jankovićeve ljude, međutim, njemu ni to nije odgovaralo jer su se ta mesta nalazila na suprotnoj strani od njegovog...
Na kraju se Đilas dogovorio sa ljudima koji su sedeli u nizu u kojem je sačuvano mesto za Jankovića i zamolio ih da se premeste na mesta gde su prethodno sedeli predsednici DS-A. Ta situacija ga je dodatno iznervirala, a naglas je prokomentarisao: „Sve moram sam da rešavam.“
Kada su se konačno svi smestili, prvi se za reč javio Zoran Lutovac, predsednik DS-A. Zanimljivo je što ga maltene niko nije slušao dok je govorio, jer je većina opozicionara bila okupirana ili svojim telefonima ili razgovorom sa kolegama pored.
Ništa veću pažnju kolega nisu imali ni drugi govornici, a glavna tema bili su im mediji, odnosno kako su oni u njima predstavljeni...