Alo!

NUŽDA ILI MODNI HIR

Za pojedine jedini način da obnove garderobu, a za druge modna avantura

- PIŠE: MIRJANA JEMOVIĆ MAČUŽIĆ beograd@alo.rs

Na engleskom „second hand“, a na srpskom „polovna roba“. U Beogradu je sve više radnji koje nude korišćenu garderobu, ali dovoljno očuvanu i spremnu za nove vlasnike.

Ekipa „Alo!“je istražival­a koliko je takvih radnji, šta prodaju i ko su njihove mušterije.

Za jedne način da za male pare obnove garderobu, a za druge modna avantura, tek second hand radnje u Beogradu niču na svakom koraku. Pojedine su specijaliz­ovane za markirane stvari, druge za satove i nakit ili dečju garderobu... Među njima izdvajamo i one koje neguju sve popularnij­i vintidž, odnosno retro oblačenje.

U jednoj takvoj radnji na Konjarniku, uz podršku Merilin Monro, koja se smeši sa zidnih postera, kupci mogu da pronađu različite dobro očuvane komade iz šezdesetih i sedamdeset­ih godina prošlog veka. Tu zatičemo i beogradski par koji neguje takav stil oblačenja. Veljko je za sebe pronašao prsluk i prezadovol­jan „ulovom“podelio je utiske s reporterim­a „Alo!“.

- U gradu sam video ovakav prsluk, koji je mnogo lošijeg kvaliteta, a višestruko skuplji. Ovde uvek pronađem nešto dobro - kaže Veljko i šaljivo dodaje da mu se

prsluk odlično slaže s brkovima.

Supruga Maja imala je još više sreće. Pronašla je četiri interesant­na komada koji odgovaraju njenom istančanom ukusu. S nama je podelila utiske o kvalitetu, ali i ceni garderobe.

- Sve što sam pronašla izgleda kao novo. Ovakve stvari se više ne proizvode, a nema ni ovako lepih materijala - kaže ona i dodaje da je najviše raduje činjenica što su uštedeli bar nekoliko hiljada dinara.

Iako je u inostranst­vu kupovina korišćene garderobe uobičajena pojava, naši sugrađani mahom ne vole da budu viđeni u second hand prodavnica­ma. Dokaz za to su i molbe vlasnika lokala u koje smo ulazili da ne fotografiš­emo u radnji i da ne anketiramo kupce.

Koji su razlozi za to, pokušali smo da saznamo od mušterija.

- Teško je priznati i sebi i drugima da nemaš dovoljno novca da kupiš nove stvari. Da bih deci mogla da obezbedim novu garderobu - sebi kupujem polovnu. Ne volim da pričam o tome. Nekada ni prijatelji­ma ne priznajem - podelila je svoje razloge tridesetče­tvorogodiš­nja Tamara, koja je pronašla odeću za posao i sport.

Za razliku od njen, Lidija (29) slavi prodavnice polovne robe.

- Obožavam second hand! Kada mi treba haljina za neku posebnu priliku, prvo posetim njih. To su stvari koje obučem jednom ili dva puta i ne želim da trošim mnogo novca, a ovde ima stvarno dobrih haljina - kaže ushićeno sagovornic­a „Alo!“.

Tridesetog­odišnji Miloš redovno obilazi radnje polovne robe. S našom ekipom je podelio svoje razloge za to.

- Prvi put sam ušao u second hand kada sam diplomirao i počeo da tražim posao. Inženjer sam po struci i znao sam da će mi za intervjue biti potrebno odelo, kao što mi i sada treba. Do tada sam se potpuno drugačije oblačio i nisam imao ništa što se uklapa u biznis-stil - rekao nam je Miloš i objasnio da je nakon kupovine prvog sakoa u second handu nastavio da kupuje u takvim prodavnica­ma.

 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia