MRAČNA STRANA ŠEĆERA
Slatki ukusi pravi su izazov za nepce, naročito danas, kada je ponuda slatkiša toliko raznovrsna i bogata, da teško možemo naći osobu čiji ukus nije pogođen barem jednim proizvodom. Pravilno uživanje u omiljenoj poslastici ne bi trebalo da predstavlja lošu stavku u ishrani, pa ipak, neretko pređemo na onu drugu, „mračnu stranu folije“, gde nakon omiljenog slatkiša ostane - iscrpljen organizam.
Kako slatkiši loše utiču na telo?
Veoma lako. Nakon što pojedemo ono čuveno „nešto slatko“, nivo šećera u krvi naglo skoči. Organizam reaguje lučenjem insulina. Njegov je osnovni zadatak da višak šećera sprovede iz krvotoka u ćelije, a potom u tkiva i organe... Nakon što nivo šećera u krvi naglo opadne, telo to doživljava kao stres koji treba da sanira, i to aktiviranjem odbrambenih mehanizama. I tako, iz atmosfere mira, spokoja i dobrog raspoloženja, unosimo nemir u sopstveno telo. Pokreće se niz reakcija: hipofiza luči ACTH, koji dalje alarmira nadbubrežne žlezde, a one luče hormone stresa adrenalin i kortizol.
Cilj organizma u tom trenutku jeste da delovanjem ovih hormona na silu imitira onaj previsoki i nagli priliv energije koju smo u sebe uneli prevelikom dozom šećera. I tako, energija iz loših izvora u telu vrtoglavo raste, pa opada, pa raste, i svaki put kada se smanji, budi u nama potrebu da opet pojedemo ili popijemo nešto slatko. I dok žurno koračamo od automata za kafu do kioska nismo ni svesni da zapravo stižemo u začarani krug zavisnosti od redovne doze šećera, koji organizmu zaista ne čini ništa
dobro.
Koje su posledice?
Brojne. Svi hormoni koji se luče kao reakcija na pad šećera iscrpljuju zalihe dragocenih minerala. Istovremeno, varenje se remeti, pa se smanjuje mogućnost da te minerale nadoknadimo, dok nam se smanjuje i apsorpcija vitamina, enzima i aminokiselina.
Kao rezultat dobijamo višak šećera i brojki na vagi. Dobijamo i osećaj umora, pospanosti, promenjivo raspoloženje, lošu cirkulaciju, nedostatak vitalnosti, živosti i volje.
Osećaj da smo puni energije koji se povremeno javi nije proizvod zdravlja, nego napora hormona, i lako je možemo prepoznati po dozi anksioznosti, nestrpljenja ili nervoze.
Konačan ishod jeste oslabljen imunitet i sklonost ka oboljenjima - od gripa do ozbiljnih oboljenja koštanog, probavnog i kardiovaskularnog sistema i hormonskih poremećaja.
Takođe, uz višak slatkiša, dame mogu da zaborave na jedru kožu i sjajne vlasi.
Da li možemo da konzumiramo slatkiše, a da ostanemo zdravi?
Na sreću - da! A evo i načina:
1 Informisanost. Prvo je važno znati da izvor šećera nisu samo slatkiši nego i neka testa, sosevi, namazi, dresinzi, marinade, čorbe i svakako napici. Kada to znamo, možemo dalje.
2 Doba dana. Postoje delovi dana kada nam konzumiranje slatkiša najviše ili najmanje šteti. Najnezdravije doba dana jeste jutro, sve do podne. Najbezbolnije doba dana jeste na prelazu od popodneva ka večeri.
3
Način konzumiranja. Ukoliko slatkiš jedemo kao zasebnu porciju, barem sat nakon obro-
ka i isto toliko pre narednog, uspećemo da izbegnemo ulazak u začarani krug, lakše ćemo svariti suvišni šećer i nadoknaditi izgubljene minerale.
4
Količina. Postoji izreka: „Treba biti umeren i u umerenosti“. E pa, ne odnosi se na poslastice. Umerenost je u ovom slučaju zlatno pravilo, koje nas veoma precizno drži na granici da možemo da uživamo u slatkom, a da ne narušimo ravnotežu niti zdravlje. Idealne porcije su 30-70 grama.
Na kraju, uvek možemo izvući onaj kec iz rukava i premostiti sve nedaće koje dolaze sa „grešnim ukusima“, a to je da sami pripremamo poslastice, koje i te kako mogu lepo da mirišu, da se tope i uz to budu potpuno zdrave.
Važno je samo prepoznati koliko su slatkiši uzeli maha u ishrani, a ukoliko poželimo da ih eliminišemo, način uvek postoji.