STOGODIŠNJICA VELIKOG RATA ILI BLATA
I storija apsolutno utiče na geopolitiku danas, zato se neki grčevito trude da je preoblikuju ističući zastave nepostojećih država među obeležja pobednika Velikog rata, stvarajući temelje mutant nacijama, skrajnuvši obeležja onih čija konjica nije mogla da ih isprati. Istorija jednog naroda je isto što i detinjstvo za čoveka, pa je alarmantna naša amnezija na period uzrastanja i indolencija na lažno svedočenje naših navodnih saveznika.
U kakve smo ljude izrasli ne pamteći detinjstvo? Nije dovoljno napraviti svečanu akademiju zatvorenog tipa, film u poslednjem činu slavnog jubileja ili plakat sa objašnjenjem natalijine ramonde. Gde je svečani istorijski čas u svim školama istovremeno? Stidimo li se najvećeg trijumfa srpske vojske? Imamo još samo mesec dana da pokrijemo propust i našoj deci pokažemo i prikažemo značaj vaskrsa nakon golgote, pobede pravde i istine, trijumfa Davida nad Golijatom.
P oslednji je trenutak da im objasnimo da je Mišić vredniji od Poćoreka, da Princip nije terorista i da je Jugoslavija oprost Hrvatima i pored masovnih zločina u Mačvi. Zaboravimo li, sve će nam se ponoviti! Narod koji ne poznaje svoju prošlost, nema budućnost. Umesto proslave stogodišnjice pobede i slave Velikog rata, na korak smo do velikog blata. Pamtimo li ili pretke blatimo, pokazaće bliska budućnost.