KAD PREŽIVESMO LIV SAD SLAVIMO PAVKOV
truda „Mnogo živaca je pokidano, zajedničkog neka, uloženo, pa ovo ludilo preksinoć... Ali, Zuzana sve se isplatilo“, priča Milanova majka
Begeč. Vojvođansko selo, dvadesetak kilometara od Novog Sada, a zapravo, preciznije, centar fudbalske Srbije. Centar zvezdaškog svemira! Tačka s koje je u nesagledive visine, ka zvezdama, krenuo Milan Pavkov. Dželat Liverpula. Zvezdin junak.
Reporteri „Alo!“, dakle, na licu mesta. Stigosmo s namerom da osetimo ponos kojim je svaki šor ispunjen, svaka kuća, svaki žitelj. Ponos na čuvenog im Batu. Da, tako Milana od milošte zovu njegovi Begečani. I čim prođosmo kružni tok (da, i toga ima u selu od 3.000 stanovnika), tamo gde će - ako da bog, vele nam meštani - biti bista slavnog fudbalera, uverismo se da nismo zalud dolazili. Ma, kakvi.
- Došli ste na pravo mesto, u selo ponosno na našeg junaka.
Da se zna, 6. novembar za nas je od sada
Pavkovdan - dočekuje nas starina Vaso, strastveni zvezdaš, zbog koga je Milan i zavoleo Zvezdu.
Đorđe Ninkov, komšija Pavkovih, odmah dobacuje, ne krijući sreću:
- Njegov otac i ja smo zajedno igrali za Begeč. Ja sam Milanu pokazao prve fudbalske korake.
Iz komšiluka, eto nas u dvorištu - centru zvezdaške Srbije. Sad ga krase ruže, a nekad...
- Nekad smo ruže sekli. Zbog trnja, da ne probuše lopte. A lopti je bilo ne zna im se broj. Za Batu je postojao samo fudbal - priča nam majka Zuzana.
Sreću ne krije, ali ni strepnju. Trebalo je, kaže, preživeti utorak uveče. Doživeti slavu dvostrukog strelca za pobedu protiv čuvenog engleskog tima. Za nezaboravnih 2:0.
- Evo nas, preživeli smo. A nije bilo lako, ludilo! Zaslužio je Milan sve to. Mnogo živaca je pokidano, zajedničkog truda uloženo, godinama, sve se sada isplatilo. Svako ima svojih pet minuta slave, samo ih treba sačekati.
Ipak, dodaje ponosna mama, ovakvim danima nije bilo nadanja.
- Kao i svaki roditelji, suprug Nikola, bivši fudbaler na njega je povukao,
mada ima valjda nešto i na mene (smeh) - i ja želeli smo da nam se dete ostvari u onome što voli, ali da će biti ovako uspešan... Ne, ovo niko nije ni sanjao. O fudbalu je sanjao samo Milan Pavkov. I u snovima, i na javi.
- To je njegova igra. Stalno i svuda je igrao. Ništa drugo ga nije interesovalo. I kad mu je bilo teško, kad je napuštao Novi Sad i odlazio u Petrovac. Poslušao je savet oca i nastavio. Nije se pokajao. Iz Petrovca je otišao u Čelarevo, tamo je već bilo drugačije, ozbiljnije.
Sledili su Vojvodina, Radnički i Zvezda. Sad je zvezda.
- Okačićemo sve njegove slike. Ljubi ga majka! Otac (bio je na poslu, prim. aut.) najmanje ga hvali. On je njegov kritičar, ali dobronameran, jer želi da sve bude kako treba - kaže Zuzana, od 1992. udata za Nikolu i begečka snajka, a od 1994. majka danas slavnog fudbalera.
U Begeč se više ne beži, kao u davna vremena pred prokletom Jerinom. Odsad, pa u vremena buduća, u ovo pitomo vojvođansko selo dolaziće se zbog Milana Pavkova. Odavde je ka zvezdama krenuo da korača dželat Liverpula.