DEDA ĐORĐE, poslednji čuvar
Odmah po okončanju borbi na Solunskom frontu odlučeno je da se na zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici koji su živote položili pred srpskom kapijom slobode.
Za mesto je određena ledina pored Soluna, koja se zbog ranije namene (trgovina uljem) nazivala Zejtinlik, a na kojoj se nalazilo groblje Glavne vojne poljske bolnice srpske vojske. Pripreme za prenos posmrtnih ostataka, izgradnju kosturnice i sahranjivanje stradalih počele su 1926. godine.
Savo Mihailović, Srbin iz
Grblja kod Boke kotorske, biva postavljen na čelo grupe koja je bila zadužena za prikupljanje ostataka sa celog područja Solunskog fronta i pohranjivanje u dostojanstvene grobnice. Izgled srpskog vojničkog groblja izabran je na konkursu, a autor je Aleksandar Vasić, uz idejnu razradu poznatog ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova.
Sav kamen i drugi materijal za izradu kosturnice i kapele, kao i 2.000 kamenih krstova, donet je iz Srbije. Završni radovi su počeli tek 1933. godine pod rukovodstvom arhitekte Budimira Hristodula, jednog od 1.300 kaplara, a završeni su krajem 1936. godine, da bi 11. novembra 1936, na Dan primirja u Prvom svetskom ratu, bilo obavljeno svečano osvećenje mauzoleja sa kapelom i kosturnicom.
Na groblju, kao čuvar ili bolje rečeno kao kustos, ostao je da živi i radi Savo Mihailović, koga je u toj životnoj misiji nasledio njegov sin Đuro Mihailović, a najposle i Đurin sin, a Savin unuk, danas svima poznati Đorđe Mihailović ili od milošte zvani deda Đorđe. Gotovo da ne postoji Srbin koji, ako ne namenski, a ono kao deo godišnjeg odmora u sklopu letovanja, ne poseti ovo srpsko svetilište i u stihovima Vojislava Ilića Mlađeg, a iz usta dede Đorđa, ne doživi i ne proživi svu patnju, slavu i stradanje za slobodu kao primer i kao obavezu, nasleđenu i neupitnu. Deda Đorđe, poput kakvog solunca, svojom životnom žrtvom svedoči o neprolaznosti velikih dela i ljudi koji danas počivaju na Zejtinliku. Svaku posetu neke srpske grupe završava istim stihovima (vidi okvir), koji dugo odzvanjaju u ušima potomaka koji neretko dođu kao turisti na ovo mesto, a odu ponekad i posramljeni zbog nedovoljnog nivoa kulture sećanja kod nas danas.
Đorđe Mihajlović je za svoj trud i veliko angažovanje tokom gotovo šest decenija na Srpskom vojničkom groblju na Zejtinliku odlikovan Ordenom Svetog Save prvog stepena i 2014. godine Ordenom srpske zastave drugog stepena. Pesnik Raša Perić je pesmu „Maršira svu noć“posvetio Đorđu, a 2013. godine snimljen je o njemu dokumentarni film „Poslednji čuvar“.