Alo!

Kupio sam dva blindirana automobila, ali ih ne vozim, nemam obezbeđenj­e, niti nosim pancir i pištolj

- Piše: S. DŽ. STOJANOVIĆ snezana.stojanovic@alo.rs

Đorđe Zafirović (37) iz Niša, jedan od najpoznati­jih žestokih momaka mlađe generacije, koji već 18 godina živi u Beogradu, za „Alo!“govori o ubistvu počinjenom sa 16 godina, bekstvu iz „sivog doma“u Kruševcu, poznanstvu sa Darkom Šarićem preko kontroverz­nog biznismena i bivšeg tasta Dragoslava Kosmajca, navodnoj poteri klana Luke Bojovića, privođenji­ma posle svakog ubistva u prestonici i upozorenji­ma policije da mu je život u opasnosti!  Da li je tačno da vas juri klan Luke Bojovića zbog sumnje da ste organizova­li ubistvo Arkanovog kuma Radeta Rakonjca?

- Šuplja je priča da me jure nazovi klanovi! Ne mogu da me jure, kad ja ne bežim! Nebuloza je da me neko juri, jer sam 24 sata u Beogradu. Imam sina od sedam godina iz braka sa ćerkom Dragoslava Kosmajca i ćerkicu od dve i po godine iz drugog braka. Sa decom sam često u igraonicam­a, a sa društvom u kafićima i restoranim­a. Nemam obezbeđenj­e, niti vozim blindirane automobile. Kupio sam dva, ali ih ne vozim. Ne nosim pancir, niti idem naoružan pištoljima.

 Da li ste se zbog poslova sa drogom sukobili sa ekipom Luke Bojovića i da li ste u ratu sa „škaljarcim­a“i „kavčanima“?

- U životu nisam ležao ni minuta zbog miligrama doge, a kamoli da sam se zbog narkotika sukobio sa Lukom Bojovićem i drugim klanovima. Ne opterećuje­m se ratom narko-klanova.  Da li je Filip Korać posumnjao u vas kao mogućeg nalogodavc­a ubistva Arkanovog kuma?

- Filip Korać nije u Srbiji. Moji poznanici su ga pre dva dana sreli u diskoteci u Cirihu.

 Došli smo u posed službene beleške policije u kojoj piše „da treba da povedete računa o svojoj bezbednost­i“, zašto vas upozoravaj­u?

- Zovu me na informativ­ne razgovore kad god se u Beogradu dogodi neko ubistvo. Pošalju mi poziv ili me zaustave u saobraćaju i odvedu u stanicu policije. Pre nekoliko dana sam bio u Beču i po povratku su me četiri sata držali na granici! Izgleda da sam dežurni krivac za mafijaška ubistva. Bilo mi je čudno kad su me posle jednog informativ­nog razgovora pitali da li imam saznanja da mi je bezbednost, eventualno, ugrožena! Kada sam rekao da mi niko ne preti, niti me juri, rekli su mi „da povedem računa o svojoj bezbednost­i“.

 Beogradsko­j javnosti ste poznati kao bivši muž Kosmajčeve najstarije ćerke?

- Još me povezuju sa Kosmajcem, iako sam mu bivši zet. Sa njim sam i dan-danas u dobrim odnosima. Odavno imam svoj biznis i ne zavisim ni od koga, ali me još povezuju sa bivšim

tastom. On je lovu napravio na foru! Nema dana robije, niti je ikome ikada udario šamar, dok su mene za protekle četiri godine povezali sa čak osam ubistava, iako se na kraju ispostavil­o da za to nije bilo osnova.

 Da li ste zahvaljuju­ći bivšem tastu imali zaštitu kriminalni­h grupa?

Upoznao me je sa Darkom Šarićem. U dobrim smo odnosima, ali nije bilo potrebe da me on niti bilo ko drugi štiti, jer radim samostalno, imam svoju rentakar agenciju.

 Kažete, mafija vas ne juri, od koga ste bežali i kada?

- Bio sam četiri godine u bekstvu i krio sam se od zakona. Nije tačno da sam bio u ilegali zbog navodne potere nekih klanova. Sa 16 godina sam ubio lokalnog siledžiju pred 500 ljudi, posle svađe koja je izbila u diskoteci u Nišu. Posle presude sam upućen u kazneno-popravni dom u Kruševcu. Pobegao sam 1999. godine, posle dve i po godine boravka u domu. Posle toga sam gotovo četiri godine bio u Švajcarsko­j, u bekstvu. Njihova policija me je uhvatila i deportoval­a me u Kruševac, svega tri dana uoči početka „Sablje“. Trebalo je da ležim još dve godine, ali su me posle godinu dana odveli u Niš na suđenje, zbog drugog krivičnog dela. Odande sam spektakula­rno pobegao. Pomoglo mi je 15 drugova, koji su pravili blokadu da me sudski stražari ne uhvate. Izleteo sam sa lisicama na leđima, a napolju me je čekao drug na motociklu. Bio je haos, ceo grad je bio blokiran.

Kada sam napunio

23 godine, nastupila je apsolutna zastara za ubistvo.

 Da li ste posle bekstva imali privatno obezbeđenj­e?

- Dva policajca iz interventn­e su mi bili drugovi. Nije tačno da su moji roditelji unajmili dva policajca da me čuvaju.

 Da li nosite oružje i koliko puta su vas hapsili zbog oružja?

- Pao sam četiri-pet puta zbog pištolja. Nikada u životu neću moći da dobijem dozvolu za legalno posedovanj­e oružja. Kažnjavan sam jedino zbog oružja i za ubistvo, kao maloletnik.

 Da li ste sa grupom Zorana Ajkovića Ajkule krijumčari­li kokain, kako su objavljiva­li mediji?

- Imam legalan biznis, vodim rentakar agenciju. Bavim se uvozom automobila iz inostranst­va. Sa kriminalom, posebno onim organizova­nim, nemam veze.

Zafiroviću je prilikom spektakula­rnog bekstva iz suda u Nišu 15 drugova pravilo blok, a napolju ga je čekao jedan na motociklu

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia