LEPO JE BITI SRBIN U ZAGREBU!
Eksperiment Zdravka Mamića sa Srbinom u kopačkama zagrebačkog Dinama, i to posle skoro 30 godina, ima sve izglede da uspe. Da kucnemo u drvo. Odlazeći iz posete hrvatskoj prestonici, družeći se dva dana sa 23-godišnjim centarforom „modrih“, sa zadovoljstvom možemo da uzviknemo: „Eureka!“. Pronašli smo čoveka koji trčanjem za loptom, džentlmenskim ponašanjem i izvornom duhovitošću značajno može da pomiri dve zaraćene strane.
Ovo veliko fudbalsko otkriće zove se - KOMNEN ANDRIĆ!
Otvorio vrata pakla
Naš bivši mladi fudbalski reprezentativac, sigurni smo i budući član seniorskog nacionalnog tima Srbije, rođen je u Baljevcu na Ibru. I za godinu i po već je ostavio dubok trag u nogometu. Trenutno je prvi strelac hrvatske lige sa 10 golova, a u Dinamo je prešao iz Intera iz Zaprešića kao prvi Srbin koji je bio kapiten nekog hrvatskog kluba.
Gvozdena vrata su se otvorila, a kroz čuveni „plavi pakao“stadiona „Maksimir“, ovaj ubica golmana od 189 cm, kao rezerva i bez postignutog gola na debiju s malenim Rudešom (7:2), prošao je uz veliki aplauz tradicionalno nepoverljivih navijača Dinama. Valjda ljudi u njemu vide tu fudbalsku želju da postane gazda grada. Trebalo bi da se broje golovi, a ne krvna zrnca.
Komnen preuzima ulogu turističkog vodiča i krećemo u šetnju Zagrebom...
Iz Dinama do dresa Srbije
- Lepo je biti Srbin u Zagrebu! Osećam se ovde kao kod kuće. Prija ti kad te u tako velikom klubu kao što je Dinamo u startu dočekaju kao člana porodice. Želim da se svim tim ljudima odužim dobrim igrama i golovima. Hoću i ovde da ostavim dobar utisak na terenu, ali i ponašanjem. I nastojaću da se u dresu Dinama izborim za mesto seniorskog reprezentativca Srbije. To je moja zemlja i s ponosom, na svakom koraku, ističem svoje srpsko poreklo. I ponavljam - nikad ne bih igrao ni za jednu drugu reprezentaciju, osim za Srbiju. I niko me za ovih godinu i po nije popreko pogledao, a kamoli da sam osetio neku mržnju. To strašno cenim - s puno respekta izgovara Andrić.
NASTAVAK SA PRETHODNE STRANE
Zagrebačku turu krećemo od Trga bana Jelačića, ispod zidina Gradeca i Kaptola. Razgovor nam prekidaju zvuci uličnog svirača koji vezuje nekoliko pesama srpskih izvođača...
- O ovome vam pričam, zato se u Zagrebu ne osećam kao stranac - uz osmeh nas gleda naš domaćin i od srca pruža kune starcu sa gitarom. Zbog Komnena svi zajedno dobijamo: „Hvala ljepa“.
Ja nisam dete rata
Prelazeći šine na kojima i dalje klize plavi tramvaji, Andrić nas preko Ilice, duge centralne gradske ulice, posle pet minuta laganog hoda dovodi do najvećeg pravoslavnog hrama u Zagrebu - Preobraženjske crkve, koja na ovom mestu stoji još od 1866.
- Još dok sam igrao u Zaprešiću, sa suprugom sam dolazio ovde. Veliki sam vernik i mnogo mi znači što je pravoslavna crkva na jednom takvom mestu, u strogom centru grada. Imam veliko poštovanje prema tome što je ostala sačuvana i u najtežim vremenima. Normalno je da kao Srbin, na kojoj god tački sveta da se nalazim, čuvam srpske običaje i tradiciju. U Zaprešiću, sad i u Dinamu, igrači se krste i mole na različite načine, a moja tri prsta dosad nikome nisu smetala. Naravno, na isti način uzvraćam poštovanjem prema saigračima - Hrvatima, Albancima, Slovencima, Makedoncima, fudbalerima Dinama iz Bosne i Hercegovine, Francuske, Poljske, Austrije, Rumunije, Irana. Ima nas sa svih strana sveta i svi smo na istom zadatku, da našem klubu donesemo duplu krunu i da se što bolje predstavimo u Ligi Evrope. Znate, to što sam rođen
1995. i nisam dete rata, verovatno mi je pomoglo da bez opterećenja dođem u Dinamo.
„Bok, stari“i „Ćao, brate“
Napuštajući „Cvjetni trg“, Komnen stavlja šal „modrih“oko vrata. Mladi ga već prepoznaju, stariji mu prilaze s uvažavanjem, svi mu upućuju reči dobrodošlice i čuveno: „Bok, stari!“. Saigrači ga oslovljavaju sa „brate“, zbog
naše čuvene poštapalice koju često koristi.
Na trenutak Komnen zastaje i pokazuje nam robnu kuću.
- Malo kasnije ću u šoping. Video sam prelep dečji krevetac. Za koji dan mi se supruga Maja iz Beograda seli u Zagreb. Presrećan sam što ću moći da učestvujem u odrastanju tromesečne ćerkice Kasije. Eto, to vam je još jedan dokaz koliko se osećam sigurno i opušteno u Zagrebu. Nema greške - samouvereno nam namiguje Komnen.
Na piće sa zvezdašima
Dok noć polako počinje da prekriva Zagreb, Dinamov čovek od milion evra, koliko je plaćeno njegovo obeštećenje Interu, planira sasvim obično veče. - Sa Andrijom Kaluđerovićem,
nekadašnjim Zvezdinim fudbalerom, otići ću na piće, pa na spavanje. Sutra je trening. Andrija je sad zauzeo moje mesto u Zaprešiću. To je klub u kojem sam proveo najlepši deo karijere u Hrvatskoj. U međuvremenu, još jedan zvezdaš je stigao u Zagreb - Đorđe Rakić, nosiće dres Lokomotive. Kragujevčanin Miloš Vidović dugi niz godina igra za Slaven Belupo. Bio bih srećan ako bi smo našim primerom otvorili vrata za mnoge druge igrače iz Srbije, pokazuju da nas cene - zaključuje Komnen Andrić.