SAM KOD KUĆE!
na Najvažniju ulogu u prilagođavanju psa samoću tokom nekoliko sati ima - vlasnik
Opšta je preporuka da se pas ne ostavlja sam duže od četiri, odnosno šest sati. Pogrešna je ideja da pas može da provede ceo dan sam, pre svega zbog toga što je pas socijalno biće, ali i zbog njegovih fizioloških potreba i očuvanja psihofizičkog zdravlja.
Kome smo pružili dom
Postoji velika razlika između pasa koji su usvojeni iz nekog prihvatilišta i onih koji su kupljeni kao štenci. Psi koji su udomljeni pokazuju veću socijalnu inteligenciju, lakše se adaptiraju i njih je lakše navići na to da moraju ostati nekoliko sati sami. Psi koji su uzeti kao štenci, bilo da su kupljeni ili udomljeni, mnogo se teže prilagođavaju kada ostanu sami jer svoje okruženje razumeju kao svoju primarnu porodicu.
Izolacija i razdvajanje
Potrebno je, pre svega, razlučiti ova dva termina. Pas koji pokazuje strah od izolacije svojim ponašanjem ukazuje na to da ne želi da ostane sam, dok pas koji pokazuje strah od razdvajanja dolazi u stanje stresa kada određena osoba nije tu, bez obzira na prisustvo drugih ljudi u njegovoj okolini.
Uticaj buke
Ako je vaša porodica velika i ako u njoj ima male dece, nivo buke je sigurno visok tokom dana. Ako psa koji je navikao na buku, kretanje, stalnu promenu događaja i okolnosti u njegovom okruženju iznenada ostavite samog i u tišini nekoliko sati, to može veoma loše uticati na njega.
Neželjeno ponašanje
Najčešći simptomi ovog poremećaja se ispoljavaju promenom ponašanja pasa koji ostaju sami, u vidu neprestanog lajanja, zavijanja, žvakanja stvari vlasnika, uništavanja nameštaja, uriniranja po kući ili kopanja, najčešće kod ulaznih vrata, u pokušaju da napuste stan. Nekada ovi simptomi mogu i da se produbljuju, pa dolazi do samopovređivanja (automutilacije). Drugi najčešći simptom je uništavanje stvari ili predmeta.
Moguća rešenja
Pre svega, treba pokušati s pretvaranjem neprijatnih situacija u prijatne i pritom pokazati psu da se u njegovom okruženju, u stvari, ne dešava ništa posebno kada on ostane sam. Potrebno je da mu ostavite omiljenu hranu ili najdražu igračku pre nego što krenete. Tako će pas vaš odlazak povezati s nečim prijatnim i polako će početi da gubi osećaj da se vašim odlaskom dešava nešto loše. Odvajanje mora biti postepeno. Prvo se pas odvoji na nekoliko minuta, a kasnije na sve duže periode. Takođe je veoma dobro da se pri odvajanju od osobe za koju je životinja primarno vezana pojavljuje druga poznata osoba, koja će ostati sa psom neko vreme.
Ako je pas navikao da pri odlasku oblačite kaput ili uzimate ključeve sa stola - možete uraditi sve te radnje, a zatim ostati kod kuće duže vreme. Ovim postupkom ćete relaksirati psa i pokazati mu da određene radnje ne znače uvek vaš odlazak, pa će on s vremenom početi da gubi interesovanje za taj vid vašeg ponašanja.