Dete doživljava ocenu kao kaznu
Samoubistvo dečaka Nikole M. (12) iz sela Negosavlje kod Medveđe otkrilo je svu slabost prevencije suicida među mladim osobama! Ovo za „Alo!“tvrdi prof. dr Radomir Čolaković, član Međunarodne istraživačke akademije nauka i umetnosti MIANU, koji predaje psihologiju na Filozofskom fakultetu Pale i Internacionalnom univerzitetu Novi Pazar.
- Kod mladih ljudi prisutan je destruktivni koktel! Pod ovim podrazumevamo razvojne teškoće, koje su neminovan deo razvoja ličnosti, ali koje zbog niza životnih nesporazuma i nerazumevanja mladu osobu dovode u konflikte s porodicom, školom, sredinom. Sve se to odvija u kompleksu osećanja, kao što su teskoba, strah, nesigurnost, depresija, tuga i razočarenja zbog neuspeha u školi, ljubavi i slično, koji mladu osobu uvode u destrukciju prema sebi ili okolini. Drugi faktori, kao što su karakteristike ličnosti, psihosocijalna klima u porodici, školi i široj društvenoj sredini, udruženi s ovim elementima, mogu da budu okidač za podizanje ruke na sebe - objašnjava profesor Čolaković i dodaje da je slaba ocena u ovom slučaju možda bila samo povod.
- Umesto da se na ocenu gleda samo kao vrednovanje jednog segmenta školskog rada ili realizacije nekog školskog zadataka, nastavnici, roditelji i šira sredina kroz nju procenjuju ličnosti. Profesori greše, a za njima i roditelji, što su od ocene načinili svetu kravu. Slaba ocena često učenika obeležava negativno, kao neradnika, lenštinu i nesposobnjakovića, što mladom čoveku teško pada. Đaci ocene doživljavaju kao stres, presudu i kaznu! Naravno, ništa od toga nije tačno. Koliko velikih ljudi se može svrstati u kategoriju loših đaka. Andrić je ponavljao razred zbog matematike, Edisonovim roditeljima je rečeno da im je sin za specijalno odeljenje?! U savetodavnom radu o lošim učenicima često upućujem roditelje, psihologe i pedagoge na knjigu „Enciklopedija loših đaka“da bi se kroz istoriju uverili u kakve su velikane izrasli oni koji su svrstavani u loše đake. Pitanje je koliko je ocena realna procena učenikovog znanja i uopšte onoga što bi trebalo da stoji iza nje. Dugo godina radio sam kao školski psiholog i vrlo retko sam bio u prilici da vidim da profesor obrazloži ocenu i na taj način motiviše učenike na učenje. Malo je profesora koji umeju da ocenjuju učenike. Za roditelje je najvažnije pitanje kada dete dođe iz škole: „Koju si ocenu dobio?“umesto da pitaju: „Kako je bilo u školi?“. Decu pitaju kakav je učenik umesto kakav je čovek! Za nastavnike i školu nedovoljni, dovoljni, dobri, vrlo dobri i odlični su samo brojevi u analizama školskog uspeha. Poznato je svakom iole obrazovanom da najveće teškoće psihičke prirode, proživljavaju učenici sa boljim uspehom - kaže prof. dr Čolaković i ističe da se treba zapitati zašto je to tako.
Problemu pokušaja suicida i suicida među mladim osobama uopšte treba prići s multidisciplinarnog aspekta.
- Treba imati u vidu da je i učenik ličnost sa svim vrlinama i manama, karakterističnim za ljudsko biće, pogotovu ono koje tek stupa na životnu scenu! On nije samo predmet nad kojim će neko trenirati strogoću, isprobavati reforme školskog sistema i kljukati ga sumnjivim enciklopedijskim znanjima, pa na osnovu toga ga vrednovati kao uspešnu i neuspešnu ličnost… Prema mom mišljenu, to je, što kaže narod, daleko od pameti i zdravog razuma - poručuje prof. Radomir Čolaković.
Mnogo velikana je svrstano u loše đake
je ponavljao zbog matematike, - Andrić dok je Edisonovim roditeljima rečeno da im je sin za specijalno odeljenje, kaže prof. Radomir Čolaković
Slaba ocena često đake obeležava kao neradnike i lenštine, što njima teško
pada
profesor