Prièe preživelih nikada nisu objavljene
Istorijski govor Dragane Tomašević pred Američkim kongresom
Povod za objavljivanje feljtona o Jasenovcu su retki srpski diplomatski međunarodni odgovori na sve češću istorijski neosnovanu reviziju ustaških zločina, a u poslednjih mesec dana bilo ih je čak dva. Jedan od njih je nedavno pojavljivanje Dragane Tomašević, direktorke Fondacije za sećanje na Jasenovac i Holokaust iz Londona, pred Američkim kongresom u Vašingtonu, gde je prvi put u istoriji te institucije održan govor o stradanju Srba u NDH tokom Drugog svetskog rata.
- Sve što je negativno, patološko i zločinačko, što je i okarakterisalo hrvatski ustaški pokret u celini - kulminiralo je u Jasenovcu. Svojim sadizmom i zločinima, ustaše su uspele da šokiraju čak i nacističke generale - izjavila je Tomaševićeva 21. novembra u Vašingtonu na tribini „Jasenovac: neizgovoreni genocid i Holokaust 1941-1945“.
Samo pominjanje Jasenovca na tom mestu, u istorijskom smislu, predstavlja diplomatsku kapiju za dalje upoznavanje američkih predstavnika sa stradanjem Srba u 20. veku i stravičnom sudbinom našeg naroda koja se već 70 godina gura pod tepih.
- Potičem iz naroda čiji su leševi izgradili jedan od najvećih podzemnih gradova u Evropi, a koji se zove Donja Gradina. To je deo jasenovačkog sistema koncentracionih logora za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma u NDH koji se prostirao na 240 kvadratnih kilometara. Ogromno polje D. Gradine poslužilo je ustašama da na tom mestu naprave nepreglednu masovnu grobnicu. Do današnjeg dana, D. Gradina je netaknuta, a procenjeno je da tu leži oko 400.000 tela.
Tomaševićeva je podsetila Amerikance i na jedinstvenu pojavu u čitavoj istoriji čovečanstva - dečje koncentracione logore - kojima su upravljale katoličke časne sestre, koje su decu ubijale uskraćivanjem hrane, mučenjem, medicinskim oskudicama i fizičkom silom.
- Međunarodna komisija za istinu o Jasenovcu donela je deklaraciju o genocidu u NDH, koju je usvojila Narodna skupština R. Srpske, a u kojoj je procenjeno da je više od 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i više od 80.000 Roma tamo izgubilo život. Procena je da je među žrtvama bilo i 110.000 dece mlađe od 14 godina. Tačan broj žrtava i njihova imena, međutim, nikada nećemo saznati. Pravoslavna crkva, koja je imala potpuniju arhivu i od lokalnih vlasti, na primer, bila je sistematski uništavana kao jedina institucija koja je čuvala tačne podatke o rođenjima, krštenjima, ženidbama i umrlima.
Direktorka Fondacije je i sama potomak preživelog logoraša, čija je cela porodica ubijena hladnog februarskog dana 1942.
- Dvanaest hrvatskih ustaških vojnika sa franjevačkim fratrom Miroslavom Filipovićem Majstorovićem na čelu započelo je krvavi pir u rudniku „Rakovac“, a završilo u selima. U jednom danu su odneli više od 2.300 ljudskih života bez ijednog ispaljenog metka. Svaka žrtva susrela se oči u oči sa svojim ubicom, na sopstvenom kućnom pragu, pre nego što je hladnokrvno zaklana. Ustaše su podržali lokalni katolički seljaci, članovi zloglasne katoličke grupe zvane „križari“. Čitava operacija je završena u roku od devet sati. Desetoro dece je preživelo pokolj, od kojih je dvoje zarobljeno i odvedeno u logor Jasenovac.
Nakon pokolja, „križari“su se vratili da se osiguraju da su sve njihove komšije, članovi srpskih porodica, mrtvi, spaljivali su tela, a potom su pljačkali bogata srpska imanja. Za odanost, hrvatska ustaška vlada ih je nagradila legalnim prepisivanjem zemlje ubijenih pravoslavnih komšija. Nedugo posle pokolja u selima Šargovac, Drakulić, Motike, u rudniku „Rakovac“i osnovnoj školi u Šargovcu, fratar Filipović je u odsustvu Maksa Luburića otišao da komanduje Jasenovcem i pokoljima.
Na kraju govora, Tomaševićeva
je skrenula pažnju okupljenima na to da su nakon završetka rata preživeli bili prisiljeni da zajedno sa počiniocima žive zajedno, pod komunističkom parolom „bratstva i jedinstva“.
Preživelo srpsko, jevrejsko i romsko stanovništvo onemogućeno je da otvoreno govori o ustaškim zločinima, a hrvatsko katoličko stanovništvo nastavilo je da živi kao da se ništa nije dogodilo. Najmlađa članica EU nikad se nije suočila sa sopstvenom mračnom prošlošću, a 70 godina kasnije mnogi naši preživeli i dalje žive u strahu.
- Upravo zato mnoge priče preživelih nikada nisu objavljene. Naši preživeli i njihovi potomci svakodnevno se suočavaju sa bestidnim pokušajima revizionizma hrvatske istorije i prečesto doživljavaju pretnje - upozorila je na kraju.
(Sutra: Gideon Grajf, vodeći stručnjak za Holokaust: „Ustaše su bile krvoločnije od nacista“)
Dvanaest hrvatskih ustaških vojnika sa franjevačkim fratrom Miroslavom Filipovićem Majstorovićem na čelu je za devet sati hladnokrvno zaklalo 2.330 ljudi