Musliman sam, ali neću da se molim u Aja Sofiji!
Juče je istanbulska Aja Sofija postala mesto muslimanskih molitvi po prvi put u gotovo 100 godina. Ne nameravam da se molim tamo. Kao musliman, protiv mojih religijskih uverenja je nasilno pretvaranje svetog mesta druge religije u mesto za moju sopstvenu upotrebu.
To možda ne bi smetalo političkim islamistima koji podržavaju taj potez, ali to je princip na koji se islam obavezuje već 1.400 godina.
Ovako kolumnu u američkom nedeljniku „Njuzvik“počinje Mohamed Alšerebi, investitor i savetnik globalnih lidera o strategiji i investiranju na Bliskom istoku.
- Aja Sofija je izgrađena 360. godine, za vreme vladavine rimskog cara Konstantina II, pretvorena je u muzej 1934, što je bio način da je učini prostorom koji može da služi kao most između kontinenata i civilizacije. Ali sve je to uništeno populističkim potezom Redžepa Erdogana: on je napao ne samo prava hrišćana već i pravo umerenih muslimana da žive u skladu sa ljudima drugih vera. Pretvaranje džamije proslavili su samo ekstremistički islamisti (uključujući Hamas), a osudili gotovo svi drugi: Unesko, EU i hrišćanski poglavari širom sveta - hrabro je napisao Alšerebi.
Međutim, nastavlja on, ovo je primer napetosti između tradicionalnog, umerenog islama, na koji se obavezuje većina svetskih muslimana, i političkog islamizma, na koji se oslanjaju određene stranke, naročito u Turskoj.
- Umesto da stvaraju razdor između dve velike svetske religije, mudri državnici bi trebalo da objedine sve vere protiv zlostavljanja koja čine zlonamerni politički akteri. Umesto huškanja muslimana i hrišćana jedne protiv drugih, trebalo bi da pozovu sve verujuće širom sveta kako bi zaštitili svoju tradiciju od ekstremista ove ili one vere - poručuje Alšerebi.
Problem netolerancije ne pripada islamskoj religiji, već političkoj ideologiji islamizma. Kroz svoju istoriju staru 1.400 godina islamska religija je tradiciju drugih vera videla kao zajedničko nasleđe. Međutim, ekstremni islamisti vide islam kao političku ideologiju, a druge religije kao konkurentne političke pokrete koji moraju biti ili dominantni ili eliminisani.
- Koja je veća prisila od zahtevanja monopola na bogosluženje? To sigurno nije stav kalifa Omara kad je 637. stigao u Jerusalim i bio pozvan da se moli u Crkvi Svetog groba. Odbio je, strahujući da će to podstaći muslimane da ovu crkvu pretvore u džamiju. Umesto toga, molio se napolju, na mestu gde je sada Omarova džamija. Preobraćenje Aja Sofije nije samo protiv tradicije islama već i protiv sadašnjosti. Crkve su proteklih godina zaštićene i obnovljene u Egiptu, Libanu i svugde širom muslimanskog sveta. Ova nedavna ludost nije u skladu sa islamskim duhom i nije u korak s načinom na koji islam praktikuje velika većina muslimana - upozorava Alšerebi i poručuje:
- Bilo bi prirodno da islam odražava trajne karakteristike vere, a ne savremenu nadmoć ideologa koji veru koriste i zloupotrebljavaju za svoje sitne političke dobitke.
Mudri državnici bi trebalo da objedine sve vere protiv zlostavljanja koja čine zlonamerni političari. Umesto huškanja muslimana i hrišćana, trebalo bi da pozovu sve verujuće širom sveta da zaštite tradiciju od ekstremista ove ili one vere
MOHAMED ALŠEREBI, savetnik UN