I kao dete sam PUNO PLAKAO!
Najbolji teniser sveta Novak Đoković nikada nije krio emocije. Naprotiv, kada ga savlada osećaj sete - ne ustručava se ni da zaplače. Bilo da je to od tuge ili sreće. svom rodnom gradu kao klinac mogao samo da mašta. Doživeo je erupciju emocija i - zaplakao. A kako se borio s osećanjima na početku grandiozne teniske karijere, objasnio je u podkastu kod svog kolege Vaseka Pospišila. - Sećam se prvog turnira koji sam odigrao u životu, dakle, moj prvi zvanični turnir. Imao sam osam godina, a pobedio sam na meču posle taj-brejka sa 10:8. Bio sam ispunjen srećom i veoma iscrpljen. Moja majka je bila tu i zagrlila me. U jednom trenutku nakon zagrljaja meni su suze potekle - iskreno priča Novak.
A već sledećeg dana... - Sutradan sam izgubio od Viktora Troickog
sa 9:0, a potom sam ponovo zaplakao. Plakao sam dosta kada sam bio dete - dodao je Đoković.
Nole je otkrio i ko mu je bio najveći oslonac tokom detinjstva, odnosno koga je najpre nazvao kada je ostvario prvu veliku pobedu. - Mamu, definitivno. Ona je uvek tu i kada su dobra i kada su loša vremena. Sa njom sam podelio taj momenat sreće - istakao je najbolji teniser sveta i naglasio da je od prvog honorara zarađenog na nekom turniru kupio sebi dres.
Bio sam ispunjen srećom zbog pobede na mom prvom zvaničnom turniru, majka me zagrlila i potekle su mi suze. Isto se dogodilo i sutradan kada sam izgubio od Viktora Troickog
penal koji je rešio pitanje pobednika (1:3). Ali, jednostavan osvrt na prethodnu takmičarsku godinu
(izvor „transfermarkt“) govori da je sudijski kriterijum za sve klubove u domaćem fudbalskom karavanu približno isti kada je u pitanju broj dosuđenih jedanaesteraca.
Prvo mesto dele Čukarički i Crvena zvezda (10), Proleter i Partizan dele treću i četvrtu poziciju (9), Radnički je peti (8), šesto i sedmo mesto dele TSC i Rad (7), slede Spartak, Radnik, Voždovac i Mladost (6), Vojvodina i Napredak (5)... Zanimljivo, i Zvezda i Partizan su sa penala postigli po osam golova!