Podela Kosova bila bi razumno rešenje!
Ksenija Pavlović Mekatir, izveštač iz Bele kuće:
To bi bilo ispravljanje nepravde koja se dogodila i jedina mogućnost koja je preostala da dva naroda nastave dalje
Šta može Nemačka da uradi, da uvede sankcije Srbiji ako ne potpiše priznanje Kosova? To bi bio nedemokratski presedan
Srbija neće potpisati priznanje u postojećim okvirima i ne vidim kako bi bilo ko mogao da je prisili
„Njegovi birači su prevashodno zainteresovani za unutrašnju politiku, ali i za svaki uspeh na spoljnopolitičkom planu, na kojem Tramp može da nadjača Bajdena, odnosno sve što su demokrate radile u prošlosti“
Bez Vašingtona nema niti može biti dogovora između Beograda i Prištine. Najava da bi Donald Tramp mogao da prisustvuje sastanku predstavnika Beograda i Prištine u Beloj kući jasan je signal da je američki predsednik ozbiljno pristupio pitanju zapadnog Balkana.
Ksenija Pavlović Mekatir, izveštač iz Bele kuće, specijalno za „Alo!“na pitanje da li je nakon otkazivanja sastanka u Vašingtonu koji je bio planiran za 27. jun Ričard Grenel praktično nestao kada je reč o Kosovu, kao i da li ju je iznenadilo zakazivanje novog sastanka i da li je dijalog između Beograda i Prištine sada postao deo predsedničke kampanje, odgovara:
- Ne bih se složila da je Grenel nestao, niti me je sastanak zakazan za 2. septembar iznenadio (sastanak će biti pomeren za 3. ili 4. septembar). Grenel je unapred rekao da je sastanak odložen, a ne otkazan, tako da u tom smislu Tramp nema razloga da odustane od ove spoljnopolitičke inicijative. Dijalog nije deo izborne kampanje po standardnoj definiciji onoga što se radi u Trampovoj kampanji, prevashodno u vezi sa pitanjima koja su važna njegovim glasačima, a to su veterani, ekonomija, imigracija, takse... Trampovi birači su prevashodno zainteresovani za unutrašnju politiku, ali i za svaki uspeh na spoljnopolitičkom planu, na kojem
Tramp može da nadjača Bajdena, odnosno sve što su demokrate radile u prošlosti. U širem smislu, Tramp se brendira pred svojim biračkim telom kao mirotvorac, ostalo je vrlo malo vremena do izbora u novembru i on zna da sada ima šansu da ostvari sve svoje spoljnopolitičke ciljeve, jer nije sigurno kakav će biti ishod izbora.
Po vašem mišljenju, da li će Vašington imati poslednju reč u eventualnom dogovoru Beograda i Prištine?
- Gde god da se umeša, da li na sceni ili u bekstejdžu, kada Amerika pokaže interesovanje za neku temu, signalizira da preuzima liderstvo po tom pitanju. Amerika uvek vidi sebe kao lidera i odlučujući faktor u vezi sa svim važnim temama. EU okvir će verovatno morati da se ispoštuje zbog UN, Ričard Grenel veoma dobro razume UN i mislim da je američki pristup takav da želi da postigne istorijski mirovni dogovor Srba i Albanaca. Svima u svetu je jasno da Srbija neće potpisati priznanje u postojećim okvirima i ne vidim kako bi bilo ko mogao da je prisili da uradi nešto kroz nedemokratska rešenja. Pozicija Srbije 2020. mnogo je bolja nego devedesetih ili 2008. Evropska unija nije onakva kao što je doskora bila. Šta može Nemačka da uradi u okviru EU, da uvede sankcije Srbiji ako ne potpiše priznanje Kosova? To bi bio nedemokratski presedan i mešanje u nešto što je suštinski odluka Srbije. To bi bilo kontraproduktivno ne samo za EU nego i za geopolitiku na celom zapadnom Balkanu. EU to vrlo dobro zna i ako se nešto naučilo na primeru Velike Britanije, to je da EU preti ultimatumima do poslednjeg trenutka, a onda pokušava da postigne dogovor. Ako EU želi da konkretno pomogne, onda treba da insistira na implementaciji Briselskog sporazuma i ne dozvoli da bude samo mrtvo slovo na papiru.
Videli smo da je Džon Bolton izjavio da razmena teritorija nije bila njegova ideja, nakon čega se oglasio i Grenel. Da li se i sada u Vašingtonu govori o razmeni teritorija?
- Pitanje podele ne treba da bude tabu, ako Srbi i Albanci mogu da se dogovore da se podele i da svi budu zadovoljni, ne vidim zašto bi se Amerika tome protivila, a Amerika je jedina zemlja, osim Britanije, koja je to već uradila sa Bregzitom, koja može da diktira pravac geopolitičkog kretanja. Niko trenutno javno ne pominje podelu, ali šta je alternativno rešenje ako je priznanje Kosova u sadašnjim okvirima neprihvatljivo? Status kvo nije najbolje rešenje jer se kriza samo produbljuje, ali sa taktičkog stanovišta, ako ne postoji formulacija koja je prihvatljiva za Srbiju, šta je onda alternativa? Džon Bolton je bio u pravu kada je rekao da podela treba da dođe od Srba i Albanaca, možda je najveća barijera zapadnog Balkana to što se obično očekuje da dođe neko spolja i reši problem, ali po meni, neko to pitanje treba da stavi na sto i započne diskusiju. Čak i kroz simulaciju jednog takvog scenarija podele Kosova treba pogledati kako bi se manifestovao. Ja bar do sada nisam upoznala nijednog Srbina ili srpskog političara sa bilo kojim ideološkim pristupom koji bi priznao Kosovo u sadašnjim okvirima. To je realnost. Nijedna demokratska zemlja zapadnog sveta ne bi prihvatila da potpiše nešto što ne samo da nije u njenom interesu već je na apsolutnu štetu.
Zbog čega bi Srbija bila izuzetak? U kojem to razvodu u demokratskim društvima jedna strana dobije 100 odsto, a druga ništa? To prosto nije razumno. Nijedan američki predsednik tako nešto ne bi potpisao. Članstvo u EU, žao mi je što to moram da kažem, nije više tako prestižna stvar nakon izlaska Britanije, biće mnogo manje para u fondovima i kompenzacija tipa „EU članstvo za priznanje Kosova“prosto je nedovoljna. Za Srbiju je veoma korisno da ostane na evropskom putu, ali kao ravnopravan partner, članica EU. Za Srbiju je najbolje da uzima primere iz zapadnih demokratija i da se rukovodi politikom interesa. Albanci takođe moraju da prihvate realnost, politika sile ne funkcioniše, zato bi podela bila razumno rešenje, ispravka nepravde koja se dogodila i jedina mogućnost koja je preostala da dva naroda nastave dalje i oslobode se tereta prošlosti. O tome treba otvoreno govoriti.
Kako je raditi kao izveštač iz Bele kuće?
- Trampa pratim od prvog dana i toliko se toga dešavalo u poslednje četiri godine, vreme je prosto proletelo i bilo je vrlo naporno izveštavati jer su se stalno dešavale krize, a i odnos između novinara i predsednika bio je pod konstantnom tenzijom. S druge strane, biti na prvoj liniji istorije u jednom ovako važnom periodu je ogromno iskustvo i privilegija. Jednog dana, ljudi će pisati i analizirati Trampovu administraciju i sve što se tada dogodilo impičment, Mulerova istraga, Severna Koreja, pandemija, protesti, izbori... Mislim da sam imala sreću da za četiri godine vidim stvari koje se retko dešavaju korespondentima Bele kuće, samo su tri predsednika prošla kroz impičment i bilo je vrlo zanimljivo to pratiti, biti deo istorije u ulozi novinara.
Da li ste bili u Beloj kući kada su Trampa izveli zbog pucnjave u blizini?
- Nisam bila na brifingu kada su izveli Trampa. Zbog pandemije, novinari rade u smanjenom broju i kroz rotacije, ali ako je negde bezbedno, bezbedno je u Beloj kući.
Albanci takođe moraju da prihvate realnost, politika sile ne funkcioniše