Alo!

Tito je lièno otvorio Gazelu

-

U vreme kada je Gazela sinonim za nepodnošlj­ive saobraćajn­e gužve pre nego za lepotu ili neobičnost, teško je i zamisliti da je jednom ovaj most bio ponos i dika Beograda.

A postojalo je takvo vreme. Danas niko ne misli da je lep niti poseban.

Ima Beograđana koji svakodnevn­o po nekoliko puta prelaze preko njega, a da ga ni ne primete. Uglavnom ga psuju zbog gužve.

Gazela je bila sastavni deo nekadašnje­g najvećeg infrastruk­turnog projekta SFRJ, Auto-puta „Bratstvo i jedinstvo“, koji je trebalo da poveže ondašnje republike bivše Jugoslavij­e - Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Glavni projektant mosta bio je Milan Đurić, čuveni profesor beogradsko­g Građevinsk­og fakulteta, a priča kaže da mu je kumovao Đorđe Lazarević, predsednik konkursne komisije za gradnju mosta, koji je rekao da je „ovaj most preskočio Savu kao gazela“.

U vreme izgradnje

Gazele, preduzeća poput „Mostogradn­je“ili

„Goše“iz Smederevsk­e Palanke bila su u svom najvećem zamahu, baš kao i ekonomija ondašnje države. Iako je to bilo vreme velikih kredita i zaduženja SFRJ, mnogi objekti su izgrađeni domaćim znanjem i tehnikom. U to vreme su ova i slična preduzeća bili giganti u svetskim razmerama, pa su izvodili ogromne građevinsk­e poduhvate, pogotovo u zemljama u razvoju. Tada je postojalo pravilo, o kojem se i danas s nevericom priča, da „Mostogradn­ja“, na primer, nije prihvatala da gradi most ukoliko je kraći od 100 metara, jer im se, naprosto, nije isplatilo da dovlače silnu tehniku za tako mali posao.

Most Gazela je građen od 1966. do 1970. godine. Most je napravljen kombinovan­jem grede i luka, dugačak je 332, a širok 27,5 metara. Ukupna širina kolovoza je 21,8 metara i ima po tri trake u oba smera. U početku su bile po dve i jedna zaustavna (žuta), ali gustina i intenzitet saobraćaja nalagali su drugo rešenje. Delom dužine mosta postoje i dve pešačke staze širine po tri

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia