Skidanje maske ih skupo koštalo
kolegama, kao da sam radila od kuće. Pokušavala sam da im pomognem koliko mogu. Čim mi je bilo bolje, vratila sam se na posao jer svaki čovek u bolnici znači u ovako teškim trenucima - kaže ona, a onda objašnjava i zašto:
- Živim kao da me neko uvek gleda. I verujem da nas Bog gleda. Zato uvek dajem sve od sebe. Ako nekome mogu da pomognem, pomoći ću. Lekar sam da bih lečila ljude, ne da bih sedela kod kuće i štitila sebe - zaključuje ona.
Baš zbog toga, i Novu godinu i Božić, umesto u toplini svog doma, provela je u bolnici, na kovid odeljenju, uz pacijente i kolege. U ponoć 31. decembra, obišla je pacijente vranjske bolnice.
- Čestitali smo im praznike, poželeli da ozdrave i, pre svega, dali im da podršku koju u tom trenutku nisu mogli da dobiju od svoje porodice. To su moji ljudi, moje kolege, moje divne i požrtvovane sestre, lekari i moji pacijenti. Ko će ih ohrabriti, ako ne ja? - kaže sagovornica „Alo!“.
Dr Ljiljana Antić je kroz razgovor sa pacijentima zaključila da do zaražavanja najčešće dođe kada se ljudi opuste u pogrešnom trenutku. - Ljudi kažu „valjda neće za ovih desetak minuta, valjda neće dok popijem kafu“i tako dalje. Ali baš tada virus nađe slabu tačku i uđe u njihov sistem. To se desilo i meni, trenutak nepromišljenosti je bio dovoljan - priča dr Ljiljana.
- Zamislite kako je onima koji su na Božić morali da dođu u bolnicu. Uplašeni su, prestravljeni, zabrinuti za porodicu, za sebe, pitaju se kako nisu izdržali, zašto baš na praznik... u njima je hiljadu pitanja i strahova. Mi smo bili tu da ih podržimo i da ih uverimo da ćemo dati sve od sebe da se što pre vrate svojim porodicama - zaključuje doktorka Antić.